1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Kultura

Budžet za kulturu po političkim kriterijumima

28. jun 2017.

Umetnici u Srbiji zvone na uzbunu: opstanak kulture je, kažu, doveden u pitanje, jer je država prvo zavezala kesu, a onda i ono malo novca što je u kesi preostalo podelila po netransparentnim i sumnjivim procedurama.

https://p.dw.com/p/2fX6U
Foto: Luka Knežević Strika

Prvi rezultati takve politike već se naziru. Specijalizovani portal za kulturu Jugoistočne Evrope „Seecult“, koji već 15 godina prati kulturu u Srbiji i često predstavlja jedini izvor informacija o dešavanjima u oblasti kulture, upozorava da se nalazi pred gašenjem, jer su na republičkim i gradskim konkursima prvi put otkad postoje dobili gotovo nula dinara.

„Hteli smo da kažemo kako stoje stvari s nama da ne bi bilo iznenađenja za nekoliko meseci, koliko još možemo da opstanemo, ali smo hteli i da skrenemo pažnju na to da je taj odnos prema nama simptomatičan pokazatelj odnosa prema sveukupnoj produkciji. Imamo obavezu kao neko ko već 15 godina prati scenu, da kažemo da ovo stanje postaje neodrživo i da, ukoliko se nešto bitno ne promeni, može dovesti do prestanka rada mnogih ustanova i festivala“, kaže za DW osnivačica portala Vesna Milosavljević.

I, zaista, u pitanje je već doveden i opstanak Festivala evropskog filma Palić koji će zbog nedostatka novca smanjiti obim programa, a ugledni „Književni magazin“ Srpskog književnog društva će, umesto u planiranih šest, ove godine izaći samo u dva broja. „Ministar kulture je rekao da će sredstva biti manja i da kultura mora da bude spremna i da ne očekuje novac od države. Samo ne znam od koga da očekujemo, valjda od nekih mecena kao u srednjem veku, a svi znamo da su sredstva koja se izdvajaju za kulturu već minimalna“, priča za DW jedan od osnivača Srpskog književnog društva Vasa Pavković.

Partijski ili umetnički kriterijumi?

Međutim, i ta minimalna sredstva, žale se umetnici, politika je privatizovala. Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) analizirala je konkurse za savremeno stvaralaštvo Ministarstva kulture i gradskog Sekretarijata za kulturu i uočila niz nepravilnosti i, kako kažu, zabrinjavajući trend da se za organizacije civilnog sektora koje se bave kulturom izdvaja sve manje novca – tačno 0,87 odsto budžeta Ministarstva kulture, odnosno 300.000 evra manje nego prethodne godine, dok se povećava iznos za organizacije kojima kultura nije osnovna delatnost, već se bave zaštitom životne sredine, zaštitom potrošača, studentskim pitanjima i drugim oblastima.

Serbien Protest gegen Vernichtung der Kultur
Galerija magacin u BeograduFoto: Suzana Milosavljević Ilijić

„Ne mogu da prihvatim takvu konstataciju, jer nismo imali slučajeve da organizacije nisu iz kulture. To su sve festivali, manifestacije, izložbe, nešto što podrazumeva kulturu“, odgovara za DW pomoćnica ministra za savremeno stvaralaštvo i kreativne industrije Ivana Dedić. Za ono što se, pak, dešava na lokalu, kaže da nemaju nadležnost i napominje da bi svako na svom konkursu trebalo da poštuje zakonske regulative.

Zbog čega Sekretarijat za kulturu Grada Beograda to ne čini, nismo bili u mogućnosti da ih pitamo, jer uprkos brojnim pokušajima nisu bili dostupni za naša pitanja. Ono na šta iz NKSS ukazuju, a u šta smo i sami mogli da se uverimo, jeste da je novac dodeljen i organizacijama registrovanim za usluge čišćenja ili pak za inženjerske delatnosti i tehničko savetovanje, ali i organizacijama koje su osnovane tek nakon što je konkurs raspisan, poput Fondacije „Plavo“, koja je uprkos tome za svoje projekte dobila više od pola miliona dinara. Isto toliko dobila su i udruženja koja formalno više ne postoje, koja su obrisana iz registra ili prestala da obavljaju delatnost, a na listi se nalazi i 27 organizacija o kojima uopšte nema dostupnih podataka u Agenciji za privredne registre.

„Nemamo uopšte jasnu sliku po kom metodu je komisija donosila odluke, a radi se o javnim sredstvima. To je jedna potpuno netransparentna procedura, gde Ministarstvo i Sekretarijat objave samo listu odobrenih projekata sa sumama, bez toga koliko je taj projekat tražio, kako ga je komisija ocenila, gde se taj projekat nalazi u odnosu na druge projekte“, kaže istoričarka umetnosti i članica NKSS Milica Pekić. Oni dodaju i da podaci o tome kada su pojedine organizacije osnovane i u kojim opštinama, ko su njihovi osnivači, a ko članovi upravnih odbora, bude sumnju u povezanost pojedinih organizacija sa partijskim strukturama, zbog čega ocenjuju da je konkurs bio „politički, a ne umetnički orijentisan“.

Ključ za izbor komisije

Osim odluka koje su komisije donele, umetnici preispituju i sastav tih komisija i njihove kompetencije. „Ne može ministar među članove komisije da stavi jednog Dejana Đorića, nedovršenog istoričara umetnosti koji poslednjih pet godina u javnim glasilima poput ’Pečata’ govori neprimerenim tonom o ljudima koji su aktivni na sceni savremenog stvaralaštva. On ne samo što je širio govor mržnje, nego i vređao nagrađivane autore na tom polju i na taj način se diskvalifikovao i za participiranje, a kamoli za donošenje odluka u tom polju“, priča Pekićeva.

U Srpskom književnom društvu dodaju i da je formirana komisija koja je bila jasno naklonjena Udruženju književnika Srbije, a protiv njih, i da je to urađeno namerno. Od Ministarstva zajedno traže da se odluka o članovima komisije donosi u širem dijalogu, a da se među njima nađu predstavnici svih aktera u kulturi, kako bi se obezbedila relevantnost i stručnost rada komisije.

U Ministarstvu tvrde da ni ovog puta nisu bili autistični, te da su se o imenima konsultovali sa reprezentativnim udruženjima i da od 37 članova komisije, polovina dolazi iz tih i drugih udruženja građana. „Međutim, pošto živimo u takvoj sredini da mnogi već apliciraju na sam konkurs, da ne bi dolazilo do sukoba interesa, moramo odustati od tih članova, pa menjamo“, objašnjava pomoćnica ministra za kulturu Ivana Dedić.

Ka novim procedurama

Nakon transparentnijeg izbora članova komisije, predstavnici nezavisne scene zahtevaju i nove transparentnije procedure, pre svega izmenu sistema ocenjivanja projekata. „Da članovi komisije popunjavaju formular za svaki projekat i ocenjuju prema datim kriterijumima, a onda zbirna ocena članova komisije daje bodovni status projekta i u odnosu na taj bodovni status se taj projekat finansira u određenom procentu. Na kraju toga vi imate situaciju da svaki član komisije imenom i prezimenom stoji iza ocena svakog projekta i mora biti spreman da obrazloži i argumentuje svoju odluku“, objašnjava Milica Pekić.

Pomak je već učinjen, odgovara Dedićeva, i napominje da su spremni i dalje da koriguju procedure. „Na konkurs se prijavljuju raznovrsni i raznorodni projekti i nije lako doći do pravilnog bodovanja, ali radimo na tome i u decembru je doneta korekcija uredbe“, priča Dedić. Dodaje da su Nezavisnoj kulturnoj sceni dostavili dokumentaciju o sprovedenom konkursu i očekuju da se na osnovu toga može uspostaviti dijalog o tome šta bi trebalo poboljšati. „Ovaj konkurs je završen, a za naredni možemo svi da učinimo da bude bolji i da bude manje nezadovoljnih.“

Sličan dijalog prošle godine je uspostavljen u Novom Sadu između predstavnika lokalne vlasti i Inicijative Nezavisne kulturne scene Novog Sada. Dogovor koji su postigli o poboljšanju uslova rada u oblasti kulturnog stvaralaštva u skladu s principima participativnosti i transparentnosti, koji su naši sagovornici isticali kao potvrdu toga da su promene moguće, ovih dana je, međutim, pao u vodu. Inicijativa je saradnju prekinula nakon neodazivanja lokalnog većnika za kulturu da otvori dijalog o konkursnim procedurama i konstatovala da nema političke volje da se prošlogodišnji dogovor ispuni.

Serbien Milica Pekić, Kunsthistorikerin
Milica Pekić: Potpuno netransparentna proceduraFoto: Luka Knežević Strika

Nova strategija – nova šansa?

U takvoj podeli karata, kažu predstavnici nezavisne scene, moraju i nameravaju da se ujedinjuju i podižu glas. Osim monitoringa rezultata konkursa koje će Asocijacija ubuduće kontinuirano sprovoditi, u „Seecultu“ veruju da bi njihov apel mogao da bude i inicijacija zajedničkog sagledavanja situacije u kulturi i novih mera kulturne politike, posebno s obzirom na najavu javne rasprave o novoj Strategiji za razvoj kulture u Srbiji.

U nacrtu koji je već dostupan javnosti navodi se da se „civilno društvo razlikuje od javnog sektora i tržišta po brizi za javni interes iz perspektive društvenih grupa“ i da „ima veoma značajnu ulogu u kreiranju umetničke i kulturne scene Srbije, budući da produkuju veliki broj programa i projekata u kulturi”. Ako je tako, onda civilni sektor zaslužuje da bude značajnije podržan i finansijski i na svaki drugi način, napominje sociolog kulture i rukovodilac Centra za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope Predrag Cvetičanin.

„Lokalne samouprave raspolažu velikim brojem potpuno praznih poslovnih prostora, koje bi mogli, uz naknadu koja bi bila slična onoj koje plaćaju na primer političke partije, da se daju organizacijama civilnog sektora u kulturi na korišćenje. A u slučaju kulturnog centra Magacin u Beogradu, u kome radi više od 60 organizacija sa nezavisne kulturne scene, vidimo da, u stvari, od 2007, a posebno u poslednje tri godine, gradske vlasti u Beogradu pokušavaju na svaki način da taj centar zatvore“, priča Cvetičanin za DW.

Osim toga, dodaje, već jedan odsto budžeta Ministarstva kulture bi bilo pet puta više nego što trenutno organizacije Asocijacije Nezavisne kulturne scene dobijaju na konkursima, a već tri odsto budžeta Ministarstva kulture bi bilo dva puta više nego što na konkursima dobijaju sve organizacije koje čine civilni sektor u kulturi u Srbiji. „Ali moram da priznam da ne verujem u takav razvoj događaja. Ako organizacije civilnog društva u kulturi u Srbiji budu upućene samo na fondove države Srbije, mislim da će u naredne tri godine nezavisna kulturna scena biti desetkovana. A moje duboko uverenje je da bi režim u Srbiji bio najsrećniji kada bi ova umetnička scena potpuno nestala“, zaključuje Cvetičanin.