1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Deca gladuju - pregovori i dalje traju

12. februar 2014.

Kontrast između pomaka na razgovorima u Ženevi i katastrofalnog stanja u mnogim gradovima Sirije je ogroman. Evakuacija u Homsu ukazuje na to, koliko je građane te zemlje rat izmorio.

https://p.dw.com/p/1B7Hf
Foto: Reuters

Razgovori predstavnika sirijske opozicije i vlade Bašara al-Asada, i potraga za političkim rešenjem koje bi trebalo da okonča krvoproliće, nastavljeni su Ženevi. Međutim, druga runda razgovora u Švajcarskoj, barem za sada, ne nagoveštava ni najmanji pomak. I sam posrednik Ujedinjenih nacija Lakdar Brahimi, nakon najnovijeg susreta predstavnika strana u konfliktu, priznaje da su pregovori zapeli. „Početak sedmice prošao je u znaku podjednako napornih razgovora, kao i tokom prve runde. Teško da uopšte ima napretka“, požalio se Brahimi, mada obećava da će učiniti sve da ne ostane tako.

O prelaznoj vladi i „terorizmu“

Nejasno je kako iskusni alžirski diplomata namerava to da ostvari jer ni jedni ni drugi ne nagoveštavaju spremnost na kompromise. Čvrsto se drže svojih pozicija. Opozicija želi razgovore o formiranju prelazne vlade, dok predstavnici režima, isključivo govore o „terorizmu“ koji se mora zaustaviti. Za predsednika Asada, aktivnosti sirijske opozicije, su pružanje vojnog otpora.

Posrednik Ujedinjenih nacija Lakdar Brahimi
Posrednik Ujedinjenih nacija Lakdar BrahimiFoto: picture-alliance/dpa

Brahimi je spreman na razgovore o obe teme paralelno, ali dogovor o tome ne uspeva da izdejstvuje. „Ne mogu da im nametnem dnevni red razgovora bez njihovog pristanka. Šta bi trebalo da uradim? Da im prislonim pištolj na čelo?“ Pre ili kasnije, zaraćene strane će morati da okončaju rat, jer stanovništvo neće još dugo moći da živi u sukobu kojem se ne nazire kraj, uveren je posrednik UN.

Deca u Siriji su gladna i uplašena

To u kojoj meri su Sirijci umorni od rata, moglo se videti tokom privremenog primirja i tzv. „humanitarne pauze“ u Homsu. Za prva četiri dana, stari deo grada, koji je inače pod opsadom, napustilo je više od 1.100 ljudi. „Grad Homs bi trebalo da posluži kao dobar primer“, smatra Brahimi, „ali je za takav ishod bilo potrebno šest meseci. Dakle, pola godine je moralo da prođe kako bi se ušlo u grad, oslobodilo par stotina ljudi i dopremilo nešto humanitarne pomoći! Mnogo je gradova, gde još ništa nije urađeno.“

Procene Ujedinjenih nacija govore o najmanje 40 manjih i većih gradova u Siriji u kojima je ugroženo najmanje 250.000 ljudi. Nemoguće je proceniti kako tamo izlaze na kraj sa siromaštvom i beznađem koje im je doneo rat. Organizacija UN za zaštitu prava dece (UNICEF), proteklih dana je u Homsu imala pune ruke posla. Na stotine mališana je čekalo na pomoć. „Kolege mi pričaju da deca izgledaju slabo, da su izgladnela i naravno preplašena“, kaže portparol UNICEF-a Mariksi Merkado. „Svi evakuisani građani imali su iste probleme: glad, hladnoća, nehigijenski uslovi života, što je prouzrokovano konstantnim bombardovanjem grada.“

Nedovoljno hrane i medicinske pomoći

Srušeni Homs
Srušeni HomsFoto: Reuters

Organizacija Svetski program za hranu (WFP) potvrđuju navode kolega iz UN. Stanovnici Homsa izgledaju neuhranjeno. „Od ljudi se mogu čuti svedočenja da su cele nedelje živeli od jedne kašike bulgura (žitarica)“, priča Elizabet Birs iz WFP. „Pričaju da su morali da jedu zeleniš, lišće, travke, masline, a ponekad bi pronalazili i nešto pšeničnog brašna, od kojeg bi pravili hleb.“

U prihvatnom centru za evakuisane građane rade i lekari. Veliki broj ljudi ima problema sa kožnim osipima, što ukazuje na nedovoljno unošenje tečnosti, nedostatak ispravne pijaće vode i loše higijenske uslove života. Ali to je uvod u daleko mračniju priču, jer o povređenima nema ko da se brine. U gradu postoji samo jedna bolnica na otvorenom sa nedovoljno personala i medicinske opreme.

Šta se dešava sa muškarcima?

Među spasenima je 336 muškaraca između 15 i 54 starosti, koji nisu smeli da napuste grade bez dozvole sirijskih snaga bezbednosti. Većina njih ostala je uz svoje porodice, jer druge opcije nije bilo, tvrde u Visokom komesarijatu za izbeglice (UNHCR).

Međutim, odmah po evakuaciji vladine službe okupljaju spasene muškarce u jednoj školi. Insistiraju na tome da budu saslušani i to bez prisustva saradnika međunarodnih humanitarnih organizacija. Samo neki od njih su oslobođeni, kaže Melisa Fleming iz UNHCR-a. „Činimo sve kako bismo na terenu bili prisutni sve vreme, kako bismo imali uvid u sve što se dešava. Naš zadatak je da obezbedimo neutralnu, nepristrasnu humanitarnu pomoć Ujedinjenih nacija.“

Mali proboj sa određenim posledicama

I Savet UN za ljudska prava sa sedištem u Ženevi izražava zabrinutost za civile u Siriji. Akcija spasavanja građana Homsa predstavlja samo malo svetla na kraju tunela, ali i u tom gradu sigurno ima još dosta ljudi do kojih humanitarne organizacije nisu uspele da dođu. „Ne radi se samo o tome da će preostali biti regrutovani kao borci“, ističe Rupert Kolvil, portparol saveta. „Ukazujemo na to da među njima ima bolesni i povređenih ljudi, koji prema međunarodnom humanitarnom pravu ne smeju biti žrtve ratnih sukoba.“

Kolvil naglašava da je „humanitarna pauza“ u Homsu samo početak. „Veoma je važno da se ovaj mali proboj iskoristi za veći broj akcija, koje će spasiti što je moguće veći broj ljudi i sačuvati od tragične sudbine. A onih koje bi takva sudbina mogla da sustigne u Siriji i dalje je veoma mnogo.“

Autori: Klaudija Vite, Ženeva / Jakov Leon
Odgovorni urednik: Ivan Đerković