„Deda Mraze, hoću Soni plejstejšn 3!“
23. decembar 2009.Trideset odsto ljudi u Nemačkoj pripada verama za koje Božić nije praznik, a najveću grupu među njima čine Turci. Tako mlada nemačka muslimanka kaže: „Mi imamo naš Ramazan i tada dobijamo naše poklone“.
Oni koji u Nemačkoj prvi put dočekuju Božić imaju izvesnih problema. Loaj Mudhon, koji je u toj situaciji bio pre 17 godina, o tome kaže: „U privatnom životu postoji neka vrsta pritiska da se sada moraju podeliti nekakvi pokloni. I čovek je u prvom trenutku bespomoćan, ne zna šta se poklanja. Kako otkriti šta bi ko želeo? Bili su to neki rituali koje čovek ne zna“.
Međutim, kada je reč o božićnom slavlju, muslimani mogu dosta lako da otkriju nešto zajedničko sa hrišćanskim susedima. U krajnjoj liniji, Hrist se pojavljuje i u Kuranu kao prorok, tako da muslimani u Nemačkoj božićnu proslavu vide i kao deo sopstvenog iskustva.
Ajman Mazjek, generalni sekretar Centralnog saveta muslimana u Nemačkoj kaže: „Iako se ne može sasvim tačno utvrditi kada je Hrist rođen, to je sasvim u redu i muslimani shvataju da se slavi njegovo rođenje. U tom smislu dosta toga nas povezuje“.
„Deda Mraze, hoću Soni plejstejšn 3!“
Pa čak ako i nema tog zajedničkog iskustva, mnogi doseljenici Božić doživljavaju kao nešto lepo i ugodno. A u jednom su jedinstveni – kritikuju komercijalizaciju proslave Božića. Najbolja ilustracija je anegdota iz školskih dana Bahadira, mladog muslimana iz Bona:
„Imali smo nastavnicu koja je želela da nam omogući pravi doživljaj Božića. Trebalo je da napišemo naše želje – svako je pisao plejstejšn 3, plejstejšn 2 i slično. Moj prijatelj i ja bili smo jedini koji smo napisali da želimo mir u svetu“, kaže Bahadir.
A budista Kusalagnana brine da će Nemci u svom obilju zaboraviti siromašne: „U siromašnim zeljama ima ljudi koji za Božić nemaju dovoljno ni za jedan obrok. Nasuprot tome, u Nemačkoj ljudi pripremaju mnogo više hrane nego što im je potrebno“, kaže budista.
autori: Karsten Kirce / Nenad Briski
odg. urednik: Nemanja Rujević