1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dezmond Tutu – neumorni borac za pravdu

22. maj 2013.

Dezmond Tutu sinoć (21.6.) je u Londonu dobio prestižnu nagradu „Templeton“. Taj 81-godišnji Južnoafrikanac nagrađen je za svoj „doprinos ljubavi i opraštanju“.

https://p.dw.com/p/18bQl
Foto: Templeton Prize/Karen Marshall

Dezmond Tutu bio je preplavljen emocijama kada je u aprilu obznanjena odluka Komiteta koju je prokomentarisao na sledeći način: „Kada si u gomili ljudi i istakneš se u njoj, to je zbog toga jer su te drugi podržali.“

Biskup, pomiritelj i borac za socijalnu jednakost – Dezmond Tutu već je u svom životu imao brojne uloge. Svetski poznat postao je početkom osamdesetih godina zahvaljujući angažmanu u borbi protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici. Tutu je otvoreno govorio o nepravdi, pri čemu nije širio mržnju. U februaru 1991. godine zemlja je bila bure baruta. Nakon decenija ugnjetavanja crnačkog stanovništva, predsednik Klerk oslobodio je političke zatvorenike poput Nelsona Mandele i dozvolio rad njihovim strankama i organizacijama. I u toj prelomnoj fazi Tutu je pronašao prave reči: „Bićemo slobodni! Svi mi – crnci i belci zajedno!“

Bilo je teških trenutaka kao što je ovaj u kojima je Tutu pokazao svoju jačinu i u kojima je sledio svoje ideale: za naciju duginih boja, za slobodu i pomirenje – protiv nasilja. Reč je o ciljevima za koje se borio celog života.

Demonstracije protiv aparthejda u Sovetu 1990.
Demonstracije protiv aparthejda u Sovetu 1990.Foto: picture-alliance/Bildarchiv

Sloboda za sve – i crnce i belce

Dezmond Tutu rođen je 1931. godine u rudarskom gradu Klerksdorp. Po profesiji je učitelj. Kada je vlada donela odluku da učenici crne boje kože dobiju lošije obrazovanje od belaca, Tutu je dao otkaz na mesto učitelja. Potom je krenuo da gradi teološku karijeru i postao prvi anglikanski biskup Johanesburga crne boje kože, a kasnije i kardinal u Kejptaunu. Neprestano se borio za ukidanje podela po rasnoj osnovi, otvoreno je izražavao simpatije za ciljeve stranke Nelsona Mandele, Afričkog nacionalnog kongresa, koji su želeli da izgrade Južnoafričku Republiku na nerasističkim i demokratskim osnovama.

Veliki iskorak u borbi protiv režima napravljen je u aprilu 1994. godine, na prvim slobodnim demokratskim izborima: „Ovo je neverovatan dan za sve ljude ovde. Pri tome mislim na sve – crnce i bijelce. Od ovog trenutka više nije potrebno da govorimo o ilegalnoj vladi. Ovo će biti naša vlada koju smo mi izabrali“, rekao je Tutu.

Ni nakon ukidanja aparthejda, Tutu se nije povukao iz javnosti. Predsednik Nelson Mandela zamolio ga je da bude na čelu Komisije za istinu i pomirenje koja ima zadatak da istraži zločine počinjene tokom aparthejda. Tutu i Komisija želeli su da pronađu srednji put, između pravde onih koji su pobedili i amnestije. Pri tom su se zalagali za pomirenje i oproštaj. U naredne tri godine hiljade žrtava opisalo je nepravdu koju su doživeli, a počinioci su molili za oproštaj. Biskup Tutu to je opisao na sledeći način: otvoriti rane i očistiti ih, kako se ne bi zagnojile.

I nakon toga Tutu se glasno izjašnjavao protiv nepravde u svetu – i to bez obzira na vlastodršce. Toniju Bleru i Džordžu Bušu prebacio jer to što su započeli rat (u Iraku - op. red.) zasnovan na lažima i želio ih je vidjeti pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Neprestano je govorio o paralelema između aparthejda u Južnoafričkoj Republici i izraelske diskriminacije Palestinaca, te osuđivao izraelsku okupaciju: „Izrael nikada neće moći da postigne mir i sigurnost dok ugnjetava drugi narod. Stvarni mir može da bude izgrađen samo na osnovu pravde.“

Dezmond Tutu dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984. godine
Dezmond Tutu dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984. godineFoto: picture-alliance/dpa

Brojne nagrade

Tutu je još uvek neko ko kritično posmatra vladajuću stranku u Južnoafričkoj Republici, protestuje zbog kontakata sa autoritarnim režimom u Zimbabveu, zbog neodlučne borbe protiv AIDS-a i previše plaćenih političkih elita. Više se ne podrazumeva da je potrebano glasati za Afrički nacionalni kongres, kaže Tutu: „U prvim godinama slobode većina ljudi birala tu stranku. To sada više nije tako jasno. Ljudi postavljaju pitanja i to je dobro. Upravo o tome je reč u demokratiji.“

Za svoju nenasilnu borbu protiv aparthejda Tutu je 1984. godine primio Nobelovu nagradu za mir. U brojne druge nagrade koje je dobio, ubrajaju se nagrada Martina Lutera Kinga, Gandijeva mirovna nagrada, kao i desetine počasnih doktorata u celom svetu. Nagrada „Templeton“, koja mu je sinoć pripala, dodeljuje se jednom godišnje ličnostima koje su na poseban način „doprinele jačanju duhovnosti u životu“. Dosadašnji dobitnici te nagrade su dalaj lama, Majka Tereza i brat Rodžer. Sa novčanim iznosom od 1,3 miliona evra, nagrada je jedna od najviše dotiranih koju pojedinac može da dobije.

Autori: Mihael Hartlep / Zorica Ilić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković