Doživotna i 30 godina za Lukiće
20. jul 2009.
Sudsko veće predsedavajućeg Patrika Robinsona (Patrick) proglasilo je Milana Lukića (42) krivim po svim tačkama optužniče, za spaljivanje najmanje 119 muslimanskih civila, većinom žena, dece i staraca, u dve kuće u Višegradu u junu 1992. godine, i za ubistva 12 muškaraca na obali Drine, jedne žene u Višegradu i mučenje nesrpskih pritvorenika u logoru Uzamnica. Sredoje Lukić (48) proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje spaljivanja najmanje 59 civila u višegradskoj Pionirskoj ulici, 14. juna 1992. godine, i ubistava na obali Drine i mučenja u Uzamnici.
Sudsko veće je utvrdilo da nije dokazano da je Sredoje Lukić bio prisutan, ni učestvovao u spaljivanju 60 Muslimana u višegradskom naselju Bikavac 26. juna 1992. godine.
Spaljivanje živih muslimanskih civila, u čemu je Milan Lukić igrao ključnu ulogu, sudija Robinson je nazvao "najgorim delom protiv čovečanstva" na kraju 20 veka.
Lukići - za koje se u optužnici navodi da su bili lideri paravojne formacije zvane "Beli orlovi", "Četnički osvetnici" ili "Obrenovačka grupa" - bili su optuženi za višestruka ubistva - uključujući i spaljivanje 140 živih muslimanskih žena, dece i staraca - progon, istrebljenje, nehumana dela i okrutno postupanje prema muslimanskim civilima u Višegradu i okolini 1992-94. godine.
Žene iz Višegrada tražile doživotnu za Lukiće
Zločini za koje se Milan i Sredoje Lukić terete vjerovatno spadaju u najokrutnije koji su počinjeni tokom proteklog rata. "'Žene žrtve rata" su zatražile da im Haški tribunal izrekne najoštriju moguću kaznu.
Milan i Sredoje Lukić, bivši pripadnici paravojne formacije "Bijeli orlovi", optuženi su za ubistvo, mučenje i istrebljenje počinjeno nad Bošnjacima u Višegradu od 1992. do 1995. godine. Prema optužnici, lično su učestvovali u ubistvu oko 70 žena, djece i starijih osoba, Bošnjaka, u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu, 14. juna 1992. godine. Žrtve su zatvorene u kuću koja je nakon toga zapaljena. U vatri je živo izgorjelo i novorođenče od samo dva dana, a plamen je progutao više od 60 članova porodice Kurspahić.
Oni koji su pokušali pobjeći ustrijeljeni su, kaže zaštićeni svjedok u ovom procesu: "Žive nas dotjerali, opljačkali, skinuli, natjerali u jednu kuću. Nas 70 je bilo u kući u Pionirskoj ulici, a tu je bilo i dijete od dva dana. Bilo je i veće dječice. Tako isto i na Bikavcu. Užas."
U Višegradu 14. i 27. juna zapaljeno i 24-tvoro djece
13 dana kasnije, počinjen je gotovo identičan zločin. Prema optužnici, Milan i Sredoje Lukić zatvorili su oko 70 žena, djece i starijih osoba u kuću Mehe Alića u višegradskom naselju Bikavac. U kuću su potom ubačene eksplozivne naprave koje su prouzrokovale požar. Samo je jedna osoba uspjela izbjeći smrt u plamenu. Među spaljenima su jednogodišnji sin i petogodišnja kćerka Esada Tufekčića. Njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. "Tako da ne mogu doći na mezar svojoj djeci i proučiti im Fatihu", izjavio je Esad Tufekčić za FTV.
Milan i Sredoje Lukić također su optuženi za premlaćivanje muškaraca u logoru u višegradskoj kasarni, a Milan Lukić i za višestruka ubistva na obali rijeke Drine. Preživjele žrtve zločina u Višegradu ne vjeruju da postoji kazna koja u ovom slučaju može zadovoljiti pravdu.
Žrtve se nadaju doživotnom zatvoru za Lukiće
Predsjednica Udruženja "Žene žrtve rata" Bakira Hasečić: "Nadam se da će sudsko vijeće u predmetu Milana i Sredoja Lukića izreći kaznu koja će osigurati da ostatak života provedu u zatvoru. Mnogi pogrešno shvataju tu doživotnu kaznu zatvora, a zna se da je to oko 40 ili 45 godina uz mogućnost puštanja na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne. Mi se nadamo da će Milan i Sredoje Lukić ostatak života provesti iza rešetaka", kaže Bakira Hasečić.
S. Huseinović/ beta / nj