1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dobre vesti koje nisu razlog za veliku radost i ostalo

2. maj 2007.

Borba za vlast u Turskoj i ekonomski odnosi SAD i EU kao i odnosi SAD i Rusije su teme koje su nezaobilazne kada je reč o međunarodnom političkom parketu, ali štampa ovde pomno prati i razvoj situacije na domaćem tržištu rada, tako da najbolje da počnemo od dobre vesti da je broj nezaposlenih u ovoj zemlji prvi put u poslednje četiri godine manji od četiri miliona.

https://p.dw.com/p/BAWs

Dobre vesti koja za komentatore nemačkih dnevnih listova nije razlog ni za kakvo slavlje.

Evo kako o tome pište hajdelberški «Rajn nekar cajtung»: «Nije moglo biti boljeg trenutka od prazniak rada da se Nemcima objavi kako je na tržištu rada promenjen trend. Prvi put ponovo manje od četiri miliona nezaposlenih, a što je najbolje, konjunktura će i u doglednoj budućnosti da se razvija kao podmazana. No, i pored toga, ima i tamna strana medalje kada je reč o ovom poletu na američki način. Olakšice na tržištu rada, reforme socijalnog sistema i program 50 plus koji je tek počeo, sve su to rešenja koja će samo privremeno dovesti do povećanja broja radnih mesta. Nemačka počinje da se razvija kao dinamična privreda. Radno mesto na doživotni rok – to će u budućnosti biti samo izuzetak».

A mihnhenski dnevnik «Abendcajtung» primećuje: « Manje od četiri miliona nezaposlenih – ko je to smatrao mogućim pre dve godine? Tada je bilo više od pet miliona a dalji izgledi su bili loši. Sada svi stručnjaci kažu da će situacija i dalje da se poboljšava. No, ostaje i ponešto gorčine: i pored super-konjunkture, milioni ljudi koji su već dugo bez posla još uvek ne nnalaze put povratka na tržište rada. Nešto se za njih mora učiniti i to je najhitniji zadatak ministra rada. Tek kada Franc Mintefering to postigne, trebalo bi da se busa u prsa dobrim statistikama».

List «Berliner kurir» piše: «Manje od četiri miliona nezaposlenih! Mintefering nije mogao da zadrži ovu vest za sebe. Ona je prosto izbila iz njega kao bujica sa izvora. Pa još na prvi maj, praznik rada. Minte, donosilac radosnog glasa. Ali, politika nema mnogo sa vešću koju je obznanio. Gotovo sve je obavila konjunktura. I pored svega, ne smemo zaboraviti četiri miliona ljudi kioji su i dalje bez zaposlenja. Više niko ni ne govori o punom radnom mestu. To bi bio razlog za slavlje. Jesmo li postali previše zadovoljni majušnim napretkom?»

To što je ustavni sud Turske previ krug predsedničkih izbora u toj zemlji oglasio nevažećim, tema je bez koje danas gotovo da nema naslovne strane.

«Hamburger abendblat» ovako prati razvoj događaja: «Poništavanje predsedničkih izbora u Turskoj je indicija moći vojske koja agituje iz pozadine. Ali ono neće prekinuti rvanje između armije i vlade oko društvene orijentacije Turske. Lako je govoriti da je Turska sa 97 odsto teritorije u Aziji. Ali, i pored privremenih reformskih napora, zemlja na Bosforu je tek na putu ka Evropi – no, tamo još ni izdaleka nije stigla».

Berlinski «Tagesšpigel» piše: «Još se ne zna koja od dve strane će pobediti u borbi za vlast. Jedan gubitnik je, međutim, već poznat: armija. Svojim pretnjama pučem, generali su proćerdali kredit čak i među svojim brojnim pristalicama među civilima. Demonstranti u Istambulu nisuz protestovali samo protiv Erdogana i njegovog predsedničkog kandidata Gula, već i protiv novog vojnog udara».

A ekonomskim partnerstvom između SAD i EU bavi se list «Handelsblat» koji izlazi u Diseldorfu. «Angela Merkel pokušava da obezbedi trajanje projekta koje daleko prevazilazi trajanje njenog mandata. To podržavaju nemačka i američka industrija. Američka administracija to ne sledi baš srčano. Je li to dovoljno da Komisija za kontrolu korišćenja američkog tržišta kapitala, SEC, prekine svoju politiku blokade koja sprečava međusobno priznavanje standarda dokumentovanja poslovnih bilansa preduzeća»?

A američko-ruskim odnosima bavi se list «Berliner cajtung». «Za rešavanje pravih svetskopolitičkih sporova, poput onog na Bliskom istoku ili kao što je kriza oko Irana, potrebna je Rusija. Po savetu prijateljice Angele Merkel, i s obzirom na defanzivu u kojoj se nalazi zbog katastrofalnog rata u Iraku, predsednik Buš kao da je sve otvoreniji za to saznanje. Prošle nedelje je i pozvao telefonom Putina. A to je cilj nemačke vlade. Da se prevaziđe ćutologija između Moskve i Vašingtona. Jer i za Putina, Berlni i pored hladnijeg odnosa otkako je Angela Merkel na vlasti, ostaje najvažniji partner na Zapadu».