Dobrovoljci spasavaju bolesnike širom sveta
19. avgust 2013.Urođene anomalije poput zečje usne, nemogućnosti pokretanja usled opekotina, teški prelomi… To su kliničke slike na koje nailazi dr Vulf Šmikling tokom svog dobrovoljnog rada u inostranstvu. Sedam puta je već bio u Africi i Indiji kako bi pomogao ljudima sa teškim povredama i telesnim ograničenjima. U oktobru, 72-godišnji hirurg leti za Sumbvangu, grad sa 100.000 stanovnika u istočnoj Tanzaniji.
Godine 2005. je Vulf Šmiking, koji je imao sopstvenu ordinaciju u Bergiš-Gladbahu, otišao u penziju. Dve godine kasnije je lekar iz Leverkuzena prvi put odleteo za Afriku da bi operisao ljude. Radio je u misionarskoj bolnici u Pumi, Tanzaniji. „Tada je to već bilo 'bacanje u hladnu vodu'. Ali sve je divno prošlo.“
Maratonske operacije najjednostavnijim sredstvima
Do kasno u noć hirurg je operisao u Pumi, uz podršku lokalnih medicinskih sestara; 12 do 14 sati dnevno, dve i po sedmice. Ništa neobično – to je normalno radno vreme tokom humanitarnog angažovanja. Vulf Šmiking opisuje situaciju za rad u Pumi kao katastrofalnu: bolesnici sa loše zaraslim i inficiranim ranama, opremljenost svedena na minimum. „Imali smo samo najjednostavnija sredstva, vodonik peroksid i penicilin, ništa drugo.“ Šmiking je za dezinfekciju i zarastanje gnojnih rana koristio med, i to je bilo uspešno. Svim pacijentima je bilo bolje na kraju njegovog rada u Pumi.
Da bi se što više ljudi informisalo o mogućnosti za besplatnu operaciju, dolazak lekarskog tima se najavljuje u zemlji nedeljama pre njihovog angažovanja: plakatima na javnim objektima i drveću, vestima na radiju, ali pre svega usmenom propagandom. Mnogi bolesni ljudi moraju da pređu velike razdaljine, autobusom, često i višednevnim pešačenjem, da bi dobili pomoć od lekara iz Nemačke.
Pomaganje umesto odmora
Humanitarnu pomoć organizuje udruženje „Interplast“ osnovano 1980. godine. Organizacija se finansira isključivo donacijama i članarinom njenih 2.000 članova. Udruženje godišnje organizuje oko 80 misija u 20 država, u kojima dobrovoljno učestvuju lekari, medicinske sestre i negovatelji. Pri tom nisu samo angažovani medicinari u penziji, naglašava direktor „Interplasta“ Arnulf Lemkester: „Velika većina naših članova su lekari i negovatelji koji još uvek rade. Oni se angažuju tokom godišnjeg odmora.“
I u drugim državama Evropske unije postoji organizacija Interplast, između ostalih, u Holandiji, Francuskoj i Švajcarskoj. Ipak, udruženja rade autonomno, kaž Arnulf Lemkester. Postoji razmena između pojedinačnih organizacija, ali ne i nekakvo krovno udruženje.
Samo u izuzetnim slučajevima lekari putuju sami. Uobičajeni su timovi od četiri do šest osoba. Pored hirurga tu su i anesteziolozi, kao i medicinske sestre i negovatelji. U pojedinim slučajevima neophodne su grupe i od 12 do 15 osoba, kaže Lemkester. Ipak cilj je da timovi budu što manji, kako bi se medicinsko osoblje na licu mesta integrisalo u rad.
Autori: Ginter Birkenštok / Ivana Ivanović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković