1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Dok dođeš do dragog Boga, pojedu te sveci“

3. jul 2020.

Sve više ljudi se usuđuje da priča o uslovima rada u mesnoj industriji „Tenis“, kao i o mahinacijama kooperantskih firmi iz Rumunije. Redakciji DW na rumunskom svakodnevno se javljaju ljudi koji tamo rade.

https://p.dw.com/p/3ejW7
Foto: picture-alliance/dpa/B. Thissen

„Mi radimo kod Tenisa. U karantinu smo i niko se ne stara o nama!“ Takvim i sličnim apelima iz okruga Gitersloh u nemačkoj pokrajini Severnoj Rajni Vestfaliji preplavljena je redakcija DW na rumunskom. Otkako su počeli da izveštavaju o izuzetno lošim uslovima rada i stanovanja radnika koji su zaposleni preko posredničkih i kooperantskih firmi iz Rumunije, redakcija naših kolega postala je glavno mesto gde se javljaju ljudi ostavljeni na cedilu u vreme korona-krize. Zaboravili su ih i u najvećoj fabrici za preradu mesa u Nemačkoj „Tenis“, i njihove rumunske posredničke firme preko kojih su zaposleni.

Preko telefona nam detaljno pričaju o napornom radu u klanici, o nedostatku zaštitnih mera i o tome da su uslovi u kojima žive često nehumani. Naravno, i o iznenadnom karantinu u kojem su prepušteni sami sebi. I sve ono o čemu se već danima izveštava, još jednom se potvrđuje u tim razgovorima.

-pročitajte još: Žarište u Nemačkoj: Karantin na kraju grada

Jeftina radna snaga

Neki sagovornici mirno opisuju svoja iskustva, drugi su uzbuđeni. U pozadini se mogu čuti i glasovi drugih ljudi koji takođe žele da iznesu svoje mišljenje. Mnogi su godinama zaposleni kod „Tenisa“, drugi samo nekoliko meseci. Kažu da su došli u Nemačku preko kooperantskih firmi iz Rumunije. A one, kako pokazuju istraživanja DW u Rumuniji i Nemačkoj, kao jeftinu radnu snagu zapošljavaju desetine hiljada žena i muškaraca.

Trik je vrlo jednostavan: u Rumuniji preko oglasa traže radnici za berbu špargli, jagoda ili rad u klanicama. Ugovori se potpisuju još u zemlji odakle su radnici, a te ljude to obično košta 100 evra. Troškove prevoza autobusom često plaćaju sami, povratna karta košta 240 evra.

Veoma loši uslovi u stanovima za radnike iz Rumunije
Veoma loši uslovi u stanovima za radnike iz RumunijeFoto: DW/M. Soric

U svim tim oglasima navodi se da je zagarantovana minimalna satnica 9,35 evra. Onda se dnevno za stanovanje obračunava sedam evra – dakle oko 200 evra mesečno za krevet u stanu u kojem živi još nekoliko osoba. Tu su uračunate i ostale „dažbine“.

Iako je u ugovoru obećano da se prekovremeni sati plaćaju, to se ne nađe uvek na platnoj listi. Mnogi radnici kažu da su mesečno zarađivali između 700 i 900 evra. U nekoliko slučajeva prekovremeni sati isplaćivani su „na ruke“ – dakle na crno i mimo nemačke poreske uprave.

-pročitajte još: Uspon i pad Klemensa Tenisa

Od plate iz klanice žive čitave porodice

Uprkos nepovoljnim uslovima u klanicama i lošem smeštaju, neki ljudi nisu u potpunosti nezadovoljni svojim platama. Mnogi opet kažu da su „uvek imali osećaj da su bili prevareni“. Ali plata je ipak duplo veća nego kod kuće – ako tamo uopšte mogu da nađu posao. Od novca koji mesečno šalju kući često zavisi čitava porodica.

Žarište u Nemačkoj – mahom radnici sa Balkana

Iako su im poslovođe i vođe smena Rumuni, malo radnika ima hrabrosti da pita da li je ono što se navodi u platnoj listi zaista sve tačno. Do nadređenih Nemaca ionako nisu imali pristup, a kamo li do „velikog šefa“. Ljudi koji se javljaju u DW često ponavljaju poznatu rumunsku izreku: „Dok dođeš do dragog Boga, pojedu te sveci.“

I još jedna stvar u tim razgovorima postaje jasna: nisu sve kooperantske firme iz Rumunije na meti kritika, ali se zato veoma često pominje kompanija „MGM“ iz Ostvestfalena čiji je vlasnik Dumitru Mikulesku.

-pročitajte još: Bivši radnik u klanici „Tenis“: Noću sam čuo kolege kako plaču

Biznismen iz Rumunije

DW-istraživanje je pokazalo da Mikulescu kontroliše nekoliko kompanija u Nemačkoj i Rumuniji – od agencija za posredovanje prilikom zapošljavanja, pa do agencija za promet nekretnina. Karijeru je počeo na jugu Rumunije, u okrugu Dambovica. Tamo je uzgajao svinje i živinu. Mediji su prenosili da je 2011. pravosnažno osuđen na godinu i po zbog korupcije. Ipak, Mikulesku je nastavio nesmetano da radi.

Članove porodice i prijatelje uspeo je da postavi na važne položaje i na taj način kontrolisao mrežu kompanija, lokalnih medija i državnih organa. Politički se aktivirao i u zavisnosti od svojih interesa nekoliko puta je menjao stranke. Priča se i da je vršio pritisak, pa čak i pretio neugodnim konkurentima i političkim protivnicima. To mu međutim nije pomoglo u političkoj karijeri: bez ikakvog vidnog uspeha 2016. godine je okrenuo leđa politici i otada se koncentrisao na svoju, stalno rastuću mrežu kompanija u Nemačkoj.

Glas da Mikulesku preti onima koji ga kritikuju i da su njegovi radnici pod pritiskom prati ga i u Ostvetsfalenu. O njegovim „uspešnim poslovnim modelima“ u poslednjih pet godina, a naročito poslednjih dana, izveštavaju i nemački mediji, npr list „Kelner štat-ancajger“ ili magazin „Špigel“. Molba DW da nam da izjavu nije urodila plodom.

Čitavi blokovi naselja u kojima žive radnici „Tenisa“ su u karantinu
Čitavi blokovi naselja u kojima žive radnici „Tenisa“ su u karantinuFoto: picture-alliance/AP Images/M. Meissner

Šta Nemačka može da učini?

Karantin u fabrici firme „Tenis“ bi za nekoliko dana trebalo da bude ukinut, a fabrika ponovo da počne s radom. Neki od radnika s kojima smo razgovarali vratili su se u Rumuniju neposredno pred zatvaranje i ne žele više da rade u „Tenisu“.

Ostali su nadaju da će se radnim i životni uslovi poboljšati – između ostalog i zahvaljujući brojnim medijskim izveštajima o njihovoj situaciji. U međuvremenu se na internet-portalima ponovo pojavljuju oglasi u kojim se traže radnici u Reda-Videnbriku. U oglasima se navodi da su uslovi „dosta bolji“.

-pročitajte još: Mesto gde se kolju svinje i izrabljuju ljudi

I opet će doći ljudi iz Rumunije, oni koji u svojoj domovini ne mogu da nađu dobro plaćen posao. Mnogi s kojima smo razgovarali voleli bi da ih direktno preuzme njihov nemački poslodavac. Bundestag bi o nacrtu odgovarajućeg zakona koji to dozvoljava mogao da raspravlja posle letnje pauze.

Još uvek na dnevnom redu nije pitanje da li će taj zakon da važi i za rad u poljoprivredi, građevinarstvu ili službama za dostavu. O tim sektorima i skandaloznim uslovima DW takođe izveštava već godinama. Sigurno je da bi bio jak signal ako bi se Nemačka, tokom predsedavanja Savetu EU, založila za evropske standarde kada je reč o slobodnom kretanju radnika. U korist radnika.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android