1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Duh Memoranduma još nije ukroćen

Tomas Braj (dpa)22. septembar 2016.

Pre trideset godina akademici SANU formulisali su nacionalistički program „Velike Srbije”. Nakon ratova u kojima je stradalo više od 100.000 ljudi, ta ideja još uvek nije umrla, piše za agenciju DPA novinar Tomas Braj.

https://p.dw.com/p/1K6ZC
Bildergalerie Kosovo Krieg 15 Jahre 20.9.2000 Milosevic
Foto: picture-alliance/dpa

Što je veća ekonomska i socijalna kriza u Srbiji, zemlji koja je kandidat za članstvo u EU, to se više mladih ljudi hvata za stare nacionalističke ideje. Njih je pre tri decenije formulisala Srpska akademija nauka i u širim društvenim slojevima one su još uvek top-aktuelne. Ključna teza je da su Srbi u bivšoj multietničkoj državi Jugoslaviji bili nepravedno tretirani. Ekonomski su ostali praznih ruku, politički i društveno bili su potčinjeni od strane drugih, mnogo manjih nacija. U godinama koje su usledile to je bila ideološka osnova za političko opravdanje ratova koje su Srbi vodili u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na kraju na Kosovu, između 1991. i 1999. godine.

Svi Srbi u jednoj državi

Naučnici su se u svom „Memorandumu“ žalili na „fizički, politički, pravni i kulturni genocid“ kojem su izloženi njihovi sunarodnici na Kosovu, naseljenom skoro isključivo Albancima. Niihovoj manjini u Hrvatskoj je “gore nego ikada ranije i ona ikada nije bila tako ugrožena”. Korene svog zla sastavljači Memoranduma videli su u tome što navodno 3,3 miliona Srba, dakle “40,3 procenta od njihovog ukupnog broja” živi kao manjina izvan Srbije. To je bio okidač za projekat Velike Srbije, da “svi Srbi žive u jednoj državi”.

Akademie der Wissenschaft Belgrad
Zgrada Srpske akademije nauka i umetnosti u BeograduFoto: DW

Miloševićevi sledbenici ništa nisu naučili

Za ostvarenje tog cilja srpskom predsedniku Slobodanu Miloševiću su i ratovi bili opravdani. Nakon brojnih poraza njegove vojske i paravojnih formacija on je, bez da je osuđen pred Haškim tribunalom za ratne zločine, umro od srčanog infarkta 2006. godine. Ali mnogi njegovi tadašnji sledbenici danas su ponovo na najvišim funkcijama: premijer Aleksandar Vučić, bivši ministar informisanja, zadužen za ućutkavanje medija, danas odstupa od velikosrpskih ideja i želi da važi za besprekornog evropskog demokratu. Miloševićev portparol Ivica Dačić je ministar spoljnih poslova, bivši ultra-nacionalista Vojislav Šešelj - kojeg je Tribunal oslobodio – vođa opozicije. Stari Miloševićevi sledbenici ništa nisu naučili, i ni za šta se ne kaju. Svojevremeni broj dva, iza autokrate Miloševića, Borisav Jović upravo je predstavio svoju novu knjigu “Kako su Srbi izgubili vek”. U njoj se ponovo iznose iste stare teze i teorije zavere. Mračne strane sile, Vatikan i svi drugi jugosloveneki narodi toliko su Srbiji naškodili da se od toga još nije oporavila. Ili Miloševićev đak, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić. Iako je je osuđen na 40 godina zatvora, pisao je Savetu bezbednosti UN. On bi trebalo da poništi skandaloznu “nepravednu presudu” Tribunala za ratne zločine protiv “čitavog srpskog naroda”.

Nacionalistički duh još uvek slobodan

Renomirani nemački istoričar, poznavalac Srbije, Holm Zundhausen u jednoj od svojih knjiga ovako ocenjuje Memorandum akademije: „On se pokazao kao paranoidan pamflet o stanju srpskog naroda” i “sastavljen je od nedokazanih tvrdnji i optužbi”: “Autori su reaktivirali stare neprijatelje, stereotipe i predrasude”. Nacionalistički duh koji je 24. septembra 1986. godine pušten iz boce sa prvim izvodima Memoranduma koje objavio tada najtiražniji beogradski list “Večernje novosti” do danas još uvek nije ukroćen.