1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dve učenice iz Nemačke, dva sveta

2. novembar 2007.

Piza istraživanje je pokazalo da deca migranata imaju lošije ocene od nemačke dece. Razlog za to ne leži u inteligenciji, već u nemačkom obrazovnom sistemu koji ne podržava dovoljno decu stranaca. A kako ona uopšte žive?

https://p.dw.com/p/C0Fj
Deca migranata i nemačka deca nemaju jednake šanse u školiFoto: PICture-alliance/ dpa/dpaweb

Posle medjunarodne studija PIZA stručnjaci su upozorili da u Nemačkoj nemaju sva deca iste šanse.

Predgradje Bona soliter do solitera, jesenje lišće toplih boja jedino je što razbija sivilo. Jedna od 30 porodica koja živi u zgradi sa brojem 42c zove se Šipilova.

Sledeći grad je Keln. U njegovom predgradju, porodične kuće u nizu, crvene cigle sijaju izdaleka. Baštica ispred kuće sa brojem 192 je negovana. Na kapiji piše – ovde živi porodica Maas.

Dva mesta –udaljena su jedno od drugog nekih 30tak kilometara –ali ih razdvajaju svetovi. U jednom svetu, u soliteru, živi Katja Šipilova. Ima 19 godina i rodjena je u Kirgiziji. Sa rodieteljima i starijom sestrom poslednje tri godine živi na četrvrtom spratu u trosobnom stanu.

Katja pokazuje kako je stan opremljen, sobu roditelja. Nameštaj je običan, dovezen iz Rusije, tipičan.

Katja nosi iznošenu trenerku i majicu. Iz uskog hodnika put vodi ka sobi od nekih 15 kvadrata. To je poslednja soba u stanu. U njoj se nalaze polica za knjige, pisaći sto... i dva kreveta. To je soba za dve sestre.

Šarlote Maas ima 18 godina i svoju sobu koja se nalazi na prvom spratu roditeljske kuće. Tu je Plazma TV koji je dobila za Božić, na pisaćem stolu njen kompjuter. Šarlote objašnjava da je kompjuter standard, u svakom lsučaju u njenim krugovima.

Šarlota u farmerkama i majici pokazuje svoju kuću.

«Na spratu su roditelji, potkrovlje, ništa naročito..ovde je otvorena trpezarija tako da može direktno da se gleda dole, na dnevnu sobu i baštu.»

Porodica Maas je bila u stanju da kupi kuću jer oba roditelja rade. Majka je vaspitačica, otac na dobrom položaju u pošti.

I Katjini roditelji su obrazovani. Medjutim sa svojim diplomama iz Krigizije, ovde u Nemačkoj ne mogu da rade u svojoj struci.

«Na primer moja majka, mada je inžinjer, radi kao čistačica jer ne zna dobro Nemački. Mnogo smo razgovrarali o tome. Mislim da je bolje da ide da čisti nego da nego da sedi ispred televizora.Moji roditelji rade 6 dana u nedelji.»

Kada se vrati iz škole, Katja je sama. Niko joj ne pomaže oko domaćih zadataka.Vredna je i svakog dana uči po više sati. Ipak u školi joj nije lako:

«Već su se ocene pogoršale jer ne vladam prefketno jezikom. Dobijam lošije ocene na primer iz biologije jer pravim greške u pravopisu na pismenom. I iz istorije, koju baš volim i znam. Na usmenom dobijem najbolje ocene, ali iz pismenog su mnogo lošije.»

Šarlotini roditelji ne kontrolišu njene domaće zadatke, ali ako joj nešto nije jasno onda može da ih pita. Ovog leta Šarlota je bila u Argentini, preko djačke razmene, kako bi usavršila španski. Roditelji su plaliti put – 1400 evra.

«Bila sam 2 meseca na jugu Argentine sa drugaricom iz škole. I tamo smo pohadjale nastavu 6 nedelja. Posle toga smo 10 dana putovale po zemlji.»

I Katja bi rado u inostranstvo. Sanja o kursu engleskog u Londonu. Već mesecima, posle škole radi kao čistačica kako bi taj san mogla i da ostvari, kad položi maturu.

«Ne stidim se. Mnogi u školi bi rekli – tako nešto je odvratno, jer njima 100 evra ne znači ništa.»

Šarlote dobija džeparac od roditelja.

«Mesečno dobijam 150 evra. To je mnogo – ali od toga plaćam i svoja putovanja.»

Za godinu ipo dana obe devojke će polagati maturu. I dok Šarlote još ne zna šta će posle, odmah na studije ili pak nešto drugo ,Katja već ima plan:

«Želim da imam svoj mali stan i nešto novca – s tim sam zadovoljna. Kad imam šta da obučem i da jedem – zadovljna sam. Mnogi ljudi ovde ne znaju da cene ono što ovde imaju. Ja ću to mnogo bolje ceniti.»