1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Elektrofaust

Elmar Schenkel16. april 2004.

Nesvakidašnji tekst je ovih dana objavio nemački list FAZ. Reč je o kraćem eseju nemačkog pisca i prevodioca, Elmara Šenkela, o Nikoli Tesli, pod naslovom Elektrofaust. Elmar Šenkel nije nepoznat čitaocima u Srbiji. Njegovi tekstovi su zastupljeni u mojim antologijama Priča o detinjstvu i u zbirci Književnosti dalekog istoka. Elmar je prevodilac Pauisa, Larkina, Hjuza na engleski jezik. A pisac je veoma zanimljivih tekstova o Zenu, o Tolkinu, H.G.Velsu, i jednog putopisa po Indiji. Elmar je stari prijatelj sa kojim sam sarađivao uređujući nemački časopis Das Nachtcafe, davne 1987. Kada sam ga ovih dana pozvao telefonom i upitao odakle njegov Elektrofaust u FAZ, Elmar je odgovorio da je to odlomak iz njegove nove knjige, o b

https://p.dw.com/p/BAq2
Ime naučnika Nikole Tesle nosi i najveći akcelerator na svetu, koji se gradi pored Hamburga u Nemačkoj. – Nemački pisac Elmar Šenkel uzima Teslu za primer naučnika čudaka. – Da li su svi naučnici čudaci?
Ime naučnika Nikole Tesle nosi i najveći akcelerator na svetu, koji se gradi pored Hamburga u Nemačkoj. – Nemački pisac Elmar Šenkel uzima Teslu za primer naučnika čudaka. – Da li su svi naučnici čudaci?Foto: TESLA

izarnim naučnicima, među kojima mu je Nikola Tesla glavni adut. Dakle, evo tog teksta u mome prevodu, pisanog, rekao bih u najboljem maniru Borhesa:

Kada je Nikola Tesla, posle jednog od svojih retkih nervnih slomova, pao u krevet, dočepao se on ranih knjiga Marka Tvena. Čitao ih je sa velikim zadovoljstvom, a kasnije, kada se sa Tvenom i sprijateljio, tvrdio je da su mu te knjige spasle život. Tvenu su, navodno, potekle suze. Tesla, kome moderni svet duguje mnogo – od sistema daljinskog upravljanja i radija, do tehnike visokog napona - bio je i čovek književnosti. Patent za eletromotor je otkrio, posle dugogodišnjih razmiljanja, u šetnji Budimpeštom, dok je recitovao stihovea iz Geteovog “Fausta” koga je znao napamet. I odmah je, na pešačkoj stazi, štapom ispisao formulu.

Tesla je rođen 1856. na prostoru danšanje Hrvatske, na granici prema Bosni. Roditelji su mu bili Srbi. Tesla se kasnije osećao kao Jugosloven. Njegov otac, pravoslavni sveštenik, ga je vaspitavao strogo, tražeći i da disciplinovano uči na pamet stihove srpske poezije. Rana smrt veoma obdarenog brata je u mladom Tesli probudila ambiciju da što više postigne, možda iz neke vrste osećanja krivice. Nikola je patio od sklonosti da svoje ideje preintenzivno vizualizuje, tako da mu slika i stvarnost nisu više bili razdvojivi. Svoje pronalaske je on mogao u detalje da virtuelno razvije u gestove. Sve što mu se ukazivalo je preobraćao u brojke: tanjire, tacne, prste, korake. Prihvatljivo je za Teslu bilo samo ako je suma bila deljiva sa brojem tri. I zbog te naklonosti je znatno bio ograničen u izboru hotelske sobe, broja kuće, ili broja stepenika. Kao dečak je on običavao da gleda fotografije Nijagare i zakleo se da će jedanput iskoristiti snagu tog vodopada. San je postao stvarnost: Za firmu Vestinghaus je Tesla konačno izgradio veliku hidrocentralu na vodopadima Nijagare, u periodu između 1893. i 1896.

Izložba u Čikagu 1893. je bila prva izložba u svetu, kompletno osvetljena električnom strujom. Tesla je tu od elektriciteta proizveo hiljadu i jednu noć. Frenk L. Baum je na toj izložbi bio inspirisan za svoj smaragdni grad čarobnjaka iz Oza. Paralelno Markoniju je Tesla radio na prenošenju radio-talasa i verovao je da je signale bilo moguće primati iz svemira. Tesla je išao uvek korak dalje, i radio je na bežičnom prenošenju energije. Pripisana su mu tajna oružja i smrtni zraci, a zbog toga je, konačno, bio zanimljiv i za velike sile sveta. Reganov SDI vuče korene dobrim delom iz Teslinih vizija. I u Sovjetskom Savezu se eksperimentisalo sa Teslinim tajnim pronalascima.

Pri tom je Nikola Tesla bio za mir, a rat je želeo da prepusti automatima. Verovao je u etar, a ne u Ajnštajna. Okultiste, koji se rado pizivaju na Nikolu Teslu, bi on najrađe izbacio iz svoje laboratorije. Čovek, koji se osećao kao automat, je danas okružen teorijama zavere. Svoje poslednje godine je taj neženja proveo u luksuznim hotelima Njujorka, i nije mogao da plaća račune. U njegovim sobama je, pak, bilo mnogo golubova. Njima je na raspolaganje stavljao tuševe za golubove i kaveze. Umro je u siromašatvu, 7. januara 1943.