1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Erdogan pooštrava kontrolu interneta

13. januar 2014.

Turska vlada očigledno planira da još strožije kontroliše internet u zemlji i blokira neželjene stranice. Na ulicama i u parlamentu budi se otpor.

https://p.dw.com/p/1ApbV
Foto: Getty Images

Posle masovnih protesta na ulicama Ankare, u subotu (11.1), nereda je bilo i u turskom parlamentu. Tokom sastanka Odbora za pravosuđe, jedan poslanik skočio je na sto i udario kolegu, kaže jedan očevidac. Potom je izbila tuča, a poslanici su se gađali dokumentima, plastičnim flašama sa vodom, a poleteo je i jedan i tablet-računar.

Razlog za sukobe su drastične intervencije vlade premijera Redžepa Tajipa Erdogana. Nakon što je premijer smenio neke šefove policije, sada se ustremio na pravosuđe. Jedan novi nacrt zakona bi vladi trebalo da omogući veći uticaj na izbor sudija i tužilaca. Pored toga, u javnost je procurelo da Erdogan planira da pojača kontrolu interneta.

Zaštita ili cenzura?

Kontrola interneta u Turskoj već sada je stroga
Kontrola interneta u Turskoj već sada je strogaFoto: kebox - Fotolia.com

Jaman Akdeniz, stručnjak za pravo sa univerziteta Bilgi u Istanbulu kaže da su do sada u Turskoj bili blokirane internet-stranice sa određenim sadržajem. „Među njima su, na primer, dečja pornografija, kockanje, podsticanje na samoubistvo, podsticanje na prostituciju.“

Ali sada, kaže Akdeniz, vlada pokušava da proširi blokadu na oblasti kao što su povrede prava ličnosti i narušavanje privatnosti. „Pretpostavimo da se pojavi video sa premijerom, koji mu ne odgovora – to bi odmah moglo da bude blokirano.“

Stroge kontrole od 2007.

Stroga kontrola interneta u Turskoj već postoji. „Jutjub“ je 2007. kompletno blokiran na 18 meseci. Evropski sud za ljudska prava 2012. je doneo odluku da je turski zakon u suprotnosti sa članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje slobodu govora. Prema procenama, u Turskoj je trenutno blokirano oko 40.000 sajtova.

„Gugl“ je prošlog meseca objavio podatke koji pokazuju da je Turska prva u svetu po broju zahteva za brisanje određenih sadržaja. U prvoj polovini 2013, Turska je zatražila od „Gugla“ da obriše 12.162 članaka – to je deset puta više u odnosu na prethodnih šest meseci.

Protesti u parku Gezi organizovani su preko društvenih mreža
Protesti u parku Gezi organizovani su preko društvenih mrežaFoto: AFP/Getty Images

Iako vlada tvrdi da samo želi da zaštiti decu od neprikladnih sadržaja, internet aktivisti, kao npr. Ahmet Sabančija, misle da je to samo izgovor. „Vlada hoće da ograniči slobodu govora naroda. Zbog nedavno otkrivenog korupcionaškog skandala, situacija se samo dodatno pogoršala. Do sada je vlada strogo kontrolisala tradicionalne medije“, kaže Sabanči, „a sada pokušava da preuzme kontrolu nad društvenim mrežama i blogovima.“

Nove mogućnosti za intervenciju

Predloženim zakonom, vladi bi se otvorile mogućnosti da, umesto kompletnih stranica, selektivno blokira pojedinačne URL adrese. „Tako možete selektivno da blokirate određenog korisnika 'Fejsbuka' ili 'Tvitera'“, objašnjava Sabanči. To bi umnogome olakšalo cenzuru. Erdogan je društvene mreže proglasio „pretnjom društvu“.

Internet provajderi takođe bi bili obavezni da se pridruže jednoj organizaciji koju kontroliše država – u suprotnom im preti gubitak dozvole za rad. „Oni bi bili primorani da zatvore alternativne načine pristupa blokiranim stranicama“, kaže Akdeniz. To znači da verovatno više ne bi bili dostupni neki ili svi proksi-serveri kojima možete da zaobiđete blokade.

Kritičari strahuju da bi Turska mogla da se razvija u pravcu cenzure slične onoj u Kini. Prema Komitetu za zaštitu novinara (CPJ), nevladinoj organizaciji iz SAD, Turska je 2013. uhapsila 40 novinara. Turska je „zemlja koja u apsolutnim brojkama uhapsi više novinara nego bilo koja druga zemlja na svetu“, rekao je Džefri King iz CPJ. Poređenja radi, Kina je u istoj godini u zatvor poslala 32 novinara.

Ukoliko novi zakon u Turskoj zaista bude donesen, internet aktivista Ahmet Sabanči najavljuje da će se žaliti Evropskom sudu za ljudska prava.

Autori: S. Štefen / M. Litike / D. Roščić
Odgovorni urednik: I. Đerković