1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"EU ne zna šta da radi" sa Erdoganom

Saša Bojić3. avgust 2016.

Štampa na nemačkom komentariše stalne optužbe turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana na račun evropskih vlada da sarađuju sa njegovim protivnicima.

https://p.dw.com/p/1JaeF
Türkei / Recep Tayyip Erdogan
Foto: Reuters

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan je optužio Zapad da podržava pučiste koji su pokušali da ga svrgnu. „Oni koje smo smatrali prijateljima stali su na stranu pučista i terorista“, rekao je on pred predstavnicima privrede u Ankari. On kaže da pokušaj puča od 15. jula nije planiran samo u Turskoj, već i u inostranstvu. Tursko rukovodstvo tvrdi da je puč organizovao Fetulah Gulen, propovednik koji živi u SAD. Gulenov pokret nastoji da promoviše moderni islam suprotan vehabizmu, a mnogi ga smatraju i sektom. Erdogan sve koji se ne slažu sa njegovim konceptima smatra pripadnicima ili pomoćnicima Gulenovog pokreta ili Radničke partije Kurdistana. Štampa na nemačkom govornom području komentariše njegove postupke kao i ponašanje Evropske unije.

Prese (Beč): „Turska je važan trgovinski partner, i mora se pokušati da se taj odnos održi. Ali, bar ekonomski gledano, nema ni najmanjeg razloga da se zbog pretnji Ankare pada na kolena. EU na prepotenciju zaista može da reaguje sa opravdanim samopouzdanjem.“

Standard (Beč): „Turska sa predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, trenutno pruža savršenu sliku neprijatelja. Mešanje u inostranstvu, provokativni gestovi spram EU i arogancija sa kojom Erdogan odbacuje sve kritike, dodatni su elementi koji zaoštravaju konflikt. Kritikovanje Turske i odlučni nastup EU su neophodni, to je obaveza. Ali, ton ne sme da se rukovodi emocijama. Evropa mora ostati u dijalogu sa Turskom, između ostalog, da bi mogla da delotvorno iznese kritike, što je dobro za ljude koji su tamo izloženi represiji. To je moralna obaveza. Ali, obe strane imaju i svoje interese: prevladavanje izbegličke krize može uspeti samo zajednički, i pored uzavrele atmosfere.“

Badiše nojeste nahrihten (Karlsrue): „Erdogan sa sve većom ljutnjom posmatra kako njegovi zapadni partneri oštrije kritikuju talas hapšenja nego sam puč. Ali, evropske reakcije na puč nisu došle tek tako. Još pre pokušaja prevrata, Erdogan je na važne demokratske tekovine gledao više kao na balast nego na uslove koje treba da ispuni zemlja kompatibilna sa EU. Nijedan političar EU ne želi da digne cenu Erdoganu izrazima solidarnosti. U tom političkom jazu između Ankare i Brisela laži zapravo pravi rizik za budućnost odnosa.“

Folksštime (Magdeburg): „Dil sa Turskom oko izbeglica je od početka bio sporan. Za EU je privlačna bila mogućnost da problem sa izbeglicama „parkira“ u Erdoganovoj zemlji. Za Erdogana je privlačna mogućnost da dobije mogućnost da ucenjuje EU. Koju sada pokušava da iskoristi. Evropa ne sme više da se uzda u taj klimav temelj. To znači da ne sme više da dopusti da je Erdogan ucenjuje, a s druge strane, i da mora da nađe rezervnu varijantu ukoliko dil sa Turskom zaista pukne... EU konačno mora da dokaže da je jača od partikularnih interesa pojedinih članica. U suprotnom, dovešće u pitanje sopstvenu egzistenciju.“

Koburger tageblat (Koburg): „Vredelo bi pokušati da se od Turske na neki način otkupe vizne olakšice - povećanjem sume od tri milijade evra koje su toj zemlji obežane kao kompenzacija za dil oko izbeglica. Da joj se daju trgovinske olakšice i strukturna pomoć koje bi dobro došle ekonomski uzdrmanoj Turskoj. Tako bi Evropa bar kratkoročno ojačala Erdoganovu poziciju i to je sigurno ispravno. S druge strane, njegova autokratija je činjenica sa kojom EU trenutno ne zna šta radi.“