1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

EU: (Ne)jednaka regulativa za azilante

26. oktobar 2009.

Već godinama EU predlaže, dogovara i na kraju ne uspeva da se dogovori oko stava koji bi trebalo da zauzme prema azilantima. Za potpredsednika Evropske komisije Žaka Baroa to je nedopustivo.

https://p.dw.com/p/KFQT
Italijanski karabinjeri i migranti na ostrvu Lampeduza
Italijanski karabinjeri i migranti na ostrvu LampeduzaFoto: picture-alliance/dpa

Žak Baro se zalaže za nove reforme. On ukazuje na to da, kako kaže „ima populista, koji u pojedinim vladama ostavljaju utisak da bi zajednička regulativa bila riskantna“.

Primer za to je Italija. Vlada u Rimu vraća migrante iz Libije, bez da im je dala i najmanju šansu da podnesu zahtev za azil. To je jasno kršenje evropskog prava. U Grčkoj više stotina hiljada ljudi živi ilegalno jer nadležni nisu u stanju da izađu na kraj sa nagomilanim zahtevima za azil.

Ni u Nemačkoj stanje nije mnogo bolje. Tek 8.000 podnosilaca zahteva za azil dobilo je pravo na zaštitu. Upravo zbog tih razlika, krajnje je vreme da se nešto preduzme, ističe Baro. U svim državama Evropske unije mora postojati ista regulativa za podnosioce zahteva za azil - zahtev je francuskog komesara.

„Iako zvuči logično, u Evropskoj uniji se to odavno ne podrazumeva. Do sada je svaka zemlja za sebe odlučivala koga će štititi, a koga ne. Tako je Čečenima lakše da u Austriji dobiju status azilanta nego u Slovačkoj, a Iračanima lakše u Švedskoj nego u Grčkoj. Svemu tome treba dodati da je period čekanja na status od države do države veoma različit.“

Potpredsednik Evropske komisije Žak Baro
Potpredsednik Evropske komisije Žak BaroFoto: AP

Ubrzati proceduru

Iz Brisela predlažu da se ubuduće na obradu zahteva ne čeka duže od 6 meseci. Tako bi podnosilac zahteva za azil za relativno kratko vreme znao na čemu je. Žak Baro smatra da bi zajednička regulativa trebalo da se primenjuje od 2012. godine. Evropski poslanik Manfred Veber, stručnjak za pravo azilanata, zalaže se za poštovanje već postojećih zakona:

„Ukoliko u Nemačkoj Savezni ustavni sud odluči da ne smemo da deportujemo azilante nazad u Grčku, zato što se tamo ne primenjuju propisani standardi, onda je to najbolji primer da Evropska komisija mora da se pobrine da se u čitavoj EU poštuju minimalni standardi kada je reč o zaštiti izbeglih lica.“

U Grčku, Maltu i na Kipar godišnje dođe i više stotina hiljada izbeglica. U Nemačku, zbog geografskog položaja, tek 20.000. Osim toga, već godinama važi pravilo - zemlja EU na koju prvi put kroči noga izbeglice, zadužena je za njega. Kako je Nemačka okružena samo zemljama članicama EU, dobro je prošla u čitavoj priči.

Autori: Peter Hajlbruner / Zorica Dragićević

Odgovorni urednik: Ivan Đerković