1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

EU traži ključ za „bosansku bravu“

20. decembar 2013.

Dok EU traže novu evropski politiku za BiH, analitičari ocenjuju da bi Brisel jednostavno trebalo da dozvoli toj zemlji nastavak evrointegracija tokom kojih bi se postepeno rešavala brojna otvorena pitanja.

https://p.dw.com/p/1Adnr
Foto: Klix.ba

Šefovi diplomatije Evropske unije najavili su da će u 2014. godini razgovarati o akcionom planu za Bosnu i Hercegovinu. Na predlog Slovenije, Savet ministra spoljnih poslova EU bi svoje prvo zasedanje u januaru počeo radnim doručkom na kome bi se razgovaralo o novoj, „proaktivnoj i posebno dizajniranoj politici prema BiH“. U Briselu, pa tako i u zemljama-članicama, već duže vreme se mogu čuti kritike na račun stagnacije BiH na njenom evropskom putu. Pominje se čak i potreba za imenovanjem evropskog medijatora za BiH, po ugledu na rad visoke predstavnice Ketrin Ešton u dijalogu Beograda i Prištine.

I dok EU apeluje na političke lidere u BiH da „preuzmu odgovornost i dogovore se“, uskraćuje fondove pretpristupne pomoći i traži novi ključ za „bosansku bravu““, analitičari smatraju da je put jasniji nego što se u prvi mah čini: „EU mora da prestane da se prema BiH odnosi kao prema detetu kome je potrebna pomoć“, kaže za DW Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost. „Treba da prestanu sa rešavanjem apstraktnih problema, kao što je ustav; Bosni i Hercegovinitreba jasno da se kažu uslovi, šta mora da bude urađeno i ko je odgovoran za šta. Ako se lideri te zemlje ne odgovore opet treba jasno da im se kaže: Pozovite nas kada se odlučite.“

Štiglmajer: EU mora da prestane da se prema BiH odnosi kao prema detetu kome je potrebna pomoć
Štiglmajer: EU mora da prestane da se prema BiH odnosi kao prema detetu kome je potrebna pomoćFoto: DW

Štiglmajer smatra da bi EU trebalo da dozvoli BiH da podnese zahtev za članstvo, jer bi se prema proceduri koja bi usledila, a to je Upitnik Evropske komisije na koji BiH mora da odgovori, dobilo „skenirano“ stanje u zemlji. „Onda bi se transparentno i javno videlo gde su problemi, a na osnovu toga se može krenuti dalje“, kaže Štiglmajer

Prelec: Rešavati probleme BiH kroz pristupne pregovore

Da je politika korišćenja presude „Sejdić-Finci“ kako bi se pokrenulo pitanje ustavnih reformi propala, smatra i direktor Balkanskog projekta Marko Prelec. On u razgovoru za DW dodaje da se još ne vide tragovi sazrevanja nove evropske politike prema BiH:

„Ono što Evropa može da ponudi jeste stari dokazani lek pristupnih pregovora. Dosadašnja politika bila je tretirati BiH kao izuzetak i insistirati da lideri te zemlje reše, ako ne baš najteže, onda jedno od najtežih pitanja - odnos konstitutivnih naroda, građana i identitet države. I to u ovoj krajnje ranjivoj fazi. Mislim da bi trebalo ići u suprotnom pravcu i početi sa tehničkim stvarima. Lideri i administracija BiH imaju kapacitet da izvrše te zahteve. To bi im pomoglo sazrevanju klime u BiH, gde bi se za nekoliko godina mogli uhvatiti u koštac sa suštinskim pitanjem identiteta države.“

Još jedan medijator za BiH?

Kada je u pitanju ideja o novom evropskom medijatoru za BiH, u Evropskoj komisiji kažu da nemaju informacije da se to razmatra među zemljama-članicama i dodaju da komesar za proširenje Štefan File i dalje očekuje da dođe do pozitivnog ishoda dijaloga koji je u više navrata imamo sa političkim liderima BiH. U Evropskoj inicijativi za stabilnost ocenjuju da je BiH „tokom godina imala i previše medijatora“, a da su se sastanci završavali bez rešenja.

Sa druge strane, Marko Prelec, direktor Balkanskog projekt za DW, objašnjava da se situacije pregovora Beograda i Prištine i dogovora u BiH ne mogu porediti: „Ono što je Ketrin Ešton imala jeste 'veliki bič i velika šargarepa', uglavnom prema Srbiji. Ne vidim prostor za takvu jednu ulogu gde bi Evropa, da tako kažem, mogla naređivati koja će se rešenja odabrati u BiH. A pitanja u BiH su čak i teža i važnija za građane Bosne i Hercegovine od pitanja Kosova za veliki broj Srba u Srbiji. Njima je to već par godina jedna emotivna priča, ali prilično strana svakodnevnom životu.“

Autorka: Marina Maksimović, Brisel
Odgovorni urednik: Ivan Đerković