1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Filmski festival u Berlinu

Silke Bartlik17. februar 2005.

Na ovogodisnjem filmskom festivalu Berlinale u glavnom gradu Nemacke jedna od centralnih tema je africki film, odnosno filmovi o Africi.

https://p.dw.com/p/BAoE
Glumica Cecile Bayiha, gosca ovogodisnjeg Berlinala.
Glumica Cecile Bayiha, gosca ovogodisnjeg Berlinala.Foto: AP

Za rezisera Marka Dornforda - Meja iz Juzne Afrike nije nista posebno to sto je radnju Bizeove opere Karmen iz Spanije preneo u danasnju Juznu Afriku:

" Raditi film u siromasnim cetvrtima Juzne Afrike za nas je bilo razumljivo samo po sebi, jer se prvobitna radnja opere ionako odvija u siromasnim delovima Sevilje."

Irski reziser Teri Dzordz je sa medjunarodnom filmskom zvezdom Nikom Noltom snimio potresan omaz hrabrom hotelskom menadzeru Polu Rusesabaginu koji je u paklu genocida u Ruandi pre deset godina spasio zivot preko 1200 izbeglica:

"Mi smo verovali Ujedinjenim nacijama i medjunarodnoj zajednici. Medjutim, kad je poceo genocid njihovi vojnici su se odjednom povukli. Zbog toga verujem da je medjunarodna zajednica u velikoj meri odgovorna za pokolj koji se dogodio u Ruandi"

Pol Rusesabagina je pratio snimanje filma koji je pokazao sokantne slike bestijalnog ubistva milion pripadnika naroda Tutsi i umerenih Huta.Film je na njegovom primeru pokazao da hrabrost moze spasiti ljudske zivote. Reziser Teri Dzordz je rekao da je snimio film kako ljudi ne bi vise izbegavali ovu temu, optuzujuci pri tom svetsku zajednicu da jos zatvara oci pred neprekidnim masovnim ubistvima u Africi:

" Verujem da je to globalna sramota. Kad pogledate koliko se svet angazovao da pomogne zrtvama cunamija, a istovremeno nismo bili u stanju da posaljemo hiljadu vojnika Africke Unije u Sudanu. Gde je razlika izmedju vojnika Africke unije na jednoj strani i rize i mleka na drugoj. Naravno da znamo da nema logisticke razlike. Radi se o odnosu prema Africi, tamo ljudski zivot manje vredi nego igde drugde na svetu."

Ovogodisnji Berlinale otvara najmanje jedan prozor prema velikom kontinetu sa mnogobrojnim i raznovrsnim problemima , pokazuje ljude koji zele da zive unatoc siromastvu, ratu i gladi.

U upravo takvoj scenografiji odvija se i radnja postresnog francusko-izraelskog filma: "Idi, zivi i budi" u kome majka hriscanka primorava devetogodisnjeg sina da se predstavlja kao jevrejsko siroce. Ekonomska izbeglica? Onaj ko bude gledao ovaj film, ovu rec nece vise tako lako upotrebiti , imace mnogo vise postovanja prema onima koji se odricu vlastitog deteta da bi ono dobilo ono sto se u zapadnom svetu podrazumeva : hranu, krevet, skolovanje.

Na kraju pomenimo i film Idrisa Morakapaia iz Zapadne Afrike koji je reziju studirao u Podsdamu. Na Berlinalu se prikazuje njegov film o pustinjskom gradu Arlitu u Nigeru:

"Tamo se ljudi bore da prezive. Umreti nije problem. Bolje umreti boreci se, nego jednostavno cekati da dodje smrt. To jeste realna situacija u Africi".

Ovaj grad je neko vreme bio nazivan drugim Parizom, medjutim kada su poceli da propadaju rudnici urana ljudi su poceli da umiru. Ozracene zrtve industrije koja nije zastitila one koji rade u njoj!