1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Franka više nema, a evro nije samo francuski

19. oktobar 2010.

Nemačka štampa komentariše proteste u Francuskoj i dilemu koja je sutra pred Senatom te zemlje: da li pomeriti odlazaka u penziju na 62 godine? Teme su i borba za mozgove I situacija u Avganistanu.

https://p.dw.com/p/PhJs
Protesti u Francuskoj
Protesti u FrancuskojFoto: dpa

Komentator lista Velt ukazuje na značaj odluke o povećanju starosne granice za odlazak u penziju u Francuskoj sa 60 na 62 godine:

„Odlazak u penziju sa 62 godine negde je na sredini evropske tabele. Ipak, narod je izašao na barikade. U pitanju je sposobnost vlade desnog centra da sprovede ono što je odlučila. Ali, u pozadini je mnogo važnije pitanje: da li su postmoderne zemlje blagostanja u stanju da socijalnu jednakost prilagode demografiji i ekonomiji i obezbede jednakost i fer odnos među generacijama.

Na kocki je kredibilitet vlade u Parizu i istovremeno budućnost zajedničke valute. Pre uvođenja evra, francuske vlade često su bile u iskušenju da popustljivošću i štampanjem novca kupuju socijalni mir. To je 1983. godine dovelo gotovo do katastrofe tadašnjeg franka, tako da je Pariz morao da zatraži pomoć nemačke Savezne banke koja je onda, u znak zahvalnosti, nazvana „monstrumom iz Frankfurta“.

Mogućnost da svaka država na svoju ruku povlači poteze danas više ne postoji. Utoliko je drama na francuskoj pozornici od značaja i za Nemce za koje je marka bila oličenje snage i samopoštovanja – što bi evro tek trebalo da postane.

Francuzi imaju više dece od Nemaca, ali uprkos tome ne mogu pobeći od logike demografije i ekonomije. Socijalisti, koji sada dižu veliku buku, da su na vlasti ne bi mogli mnogo drugačije da postupe, osim ukoliko se ne bi opredelili za jednostrane poteze i upropaštavanje evra. Slabost vlade otvorila je sindikatima apetit za štrajk sa političkim namerama koji deluje kao upozorenje i van nacionalnih granica. Ključni sektori francuske privrede su paralisani. Francuski Senat sutra je pred odlukom od dalekosežnog značaja“, piše Velt.

Rusija i dalje nezaobilazna

Medvedev, Merkelova i Sarkozi
Medvedev, Merkelova i SarkoziFoto: picture alliance/dpa

Povodom sastanka Merkel – Sarkozi – Medvedev u Dovilu list Merkiše odercajtung piše:

„U Dovilu neće biti usvajani nikakvi zaključci. Reč je o poboljšanju atmosfere u odnosima sa Rusijom. Uoči sastanka na vrhu NATO posvećenog strateškim pitanjima i zasedanja G 8 i G 20 Moskvu bi trebalo približiti EU i transatlantskim strukturama bezbednosti, a da se one pri tom ne dovedu u pitanje. Moskva je možda izgubila nešto od svoje moći, ali i dalje je nezaobilazan činilac u rešavanju praktično svih međunarodnih problema. Kao i EU, i ona mora da se bori za mesto u prvoj ligi. Obe strane potrebne su jedna drugoj i trebalo bi da iskoriste priliku koja im se pruža.“

Narod više veruje Talibanima

List Drezdner nojeste nahrihten bavi se situacijom u Avganistanu:

„Trenutno, deviza glasi: napolje. Istina, zvanično se to ne kaže tako, jer je povezano sa popriličnim gubitkom prestiža i kredibiliteta. Međutim, da bi Zapad izašao, Talibani bi morali da uđu. U međuvremenu, većina Avganistanaca u islamistima vidi veći garant bezbednosti nego u međunarodnim snagama. U Beloj kući i dalje je na snazi teza da bi Talibane prvo trebalo vojno oslabiti, a onda pregovarati sa njima. Jedino je problem što su ciljani napadi na vođe Talibana doveli do toga da gotovo više nema sa kim da se pregovara. U međuvremenu je u rat ušla nova generacija, a neizvesno je da li će i ona biti spremna za pregovore. Tim pre je potreban dijalog sa vođama Talibana koji su još živi, ako mora i sa omraženim Mulom Omarom.“

Zašto Kanada, a ne Nemačka?

List Manhajmer morgen piše o nastojanjima da se u Nemačku privuče veći broj stranih stručnjaka:

„Ko želi da privuče stručnjake, mora da im ponudi i primamljive uslove. Tu se podrazumeva i trajna dozvola boravka uz perspektivu sticanja državljanstva, te dovođenje porodice. Tako postupaju tradicionalne zemlje useljavanja kao SAD i Kanada i zato pobeđuju u trci za pametne glave. Na tom polju Nemačka ima malo šta da ponudi. Osim toga, previsoko je određena godišnja zarada koja je uslov da bi se neko uselio kao stručnjak – 66.000 evra, mada bi bilo dovoljno i 40.000.“

Uvek nezadovoljni vladom

Tabloid Bild piše o ekonomskoj situaciji u Nemačkoj:

„Šta se zapravo dešava u Nemačkoj? Broj nezaposlenih najmanji je u poslednjih 20 godina. Privredni rast prevazilazi sve prognoze. Velike sume izdvajaju se za socijalna davanja. Ceo svet nam zavidi i kopira nemačku strategiju u prevazilaženju krize. Međutim, crno-žuta koalicija u nemilosti je građana kao retko koja vlada pre nje. Na sve strane kukanje i jadikovanje. Samo početak izgradnje podzemne železničke stanice u Štutgartu izazvao je toliki bes da to ne mogu da izglade ni svi pozitivni podaci uzeti zajedno. Svakako, svaki građanin može da misli šta mu je volja. Hvaljenje vlade, srećom, nije građanska dužnost u Nemačkoj. Ali, isto tako je istina: suviše ih je koji misle prema formuli, ‘ako je nešto loše krivi su političari, ako je nešto dobro onda oni sigurno nisu mnogo tome doprineli’.“

Priredio: Nenad Briski

Odg. urednik: Nemanja Rujević