1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Gastarbajtersko dete - univerzitetski profesor

19. februar 2014.

U Nemačkoj još nikad nije bilo toliko univerzitetskih profesora iz useljeničkih porodica. Ali jedno novo istraživanje pokazuje da je njihov akademski put trnovit.

https://p.dw.com/p/1BBY9
Foto: picture-alliance/dpa

Pre nekog vremena, univerzitetski profesor Ahmet Toprak dao je jedan intervju za radio. Nakon razgovora, u studio je nazvala jedna slušateljka koja je po svaku cenu želela da popriča sa Toprakom. Razlog: dotična slušateljka je osamdesetih godina bila Toprakova učiteljica u osnovnoj školi i nikako nije mogla da poveruje da je dete turskih gastarbajtera kojem je tada predavala, danas univerzitetski profesor.

„Greška u sistemu“

Bivša učiteljica nije verovala da se radi o istom Ahmetu Topraku i uporno je tvrdila da se radi o „grešci u sistemu“. Ali „greška u sistemu“ već sedam godina sedi u kabinetu u Univerzitetu u Dortmundu, a na vratima piše: profesor pedagogije. Sa svojih 43 godina, Toprak je za jednog univerzitetskog profesora relativno mlad, kada se uzmu u obzir svi profesori na nemačkim visokoškolskim ustanovama. U poređenju sa ostalih oko 5.000 profesora sa useljeničkim poreklom, koliko ih radi u Nemačkoj, Toprak ne odskače po starosti.

Profesor Ahmet Toprak
Profesor Ahmet ToprakFoto: FH Dortmund

Ali prema jednoj istraživanju koje se bavilo profesorima iz useljeničkih porodica, građani Nemačke stranog porekla još uvek teško dolaze do najviših stupnjeva akademske karijere. „Još uvek je apsolutni izuzetak da neko dete turskih useljenika preuzme neku katedru“, kaže Ajla Nojzel sa Univerziteta u Kaselu koja je bila na čelu tima koji je sproveo pomenuto istraživanje.

Neobična karijera

Ni Toprak dugi niz godina nije verovao da bi jednog dana mogao da postane profesor. Kada je sa deset godina došao sa roditeljima u Nemačku, čekala ga je tipična „karijera“ gastarbajterskog deteta. Nije imao nikakvih izgleda da se upiše u gimnaziju, u opštoj srednjoj školi nastavnici se nisu previše bavili decom iz gastarbajterskih porodica. Ionako je opšti društveni konsenzus bio taj da će se gastarbajteri, kako i sam pojam sugeriše (Gast=gost, Arbeiter=radnik), ubrzo vratiti kućama. Ahmet se doduše vratio u Tursku, ali se njegova karijera razvijala drugačije. Umesto da prihvati ponudu za obrazovanje u Fordovom pogonu u Kelnu (tada san svakog gastarbajtera), Ahmet se vratio u Tursku da bi nadoknadio maturu i tako stvorio uslove za upis na fakultet.

Ohrabrenje drugima

U Ankari je počeo da studira anglistiku, ali nakon samo jednog semestra seli se natrag u Nemačku i preko Univerziteta u Bonu i Regensburgu dolazi do katedre profesora u Dortmundu gde je odabran među 109 konkurenata. Ipak, nakon fakulteta, prvo je radio kao socijalni radnik. Na nastavak akademske karijere, Topraka je nagovorio jedan hamburški profesor koji je prepoznao talent mladog akademca. Profesor Toprak i danas često svojim studentima govori o nedoumicama sa kojima se kao dete useljenika susretao na svom akademskom putu. Na taj način on pomaže ostalim studentima koji se sada nalaze u istoj situaciji kao i on sam pre nekoliko godina.

Fatima i Elena koriste iskustva profesora Topraka
Fatima i Elena koriste iskustva profesora ToprakaFoto: DW/S. Hülsewig

Autorka: Zola Hilzevig / Nenad Krajcer
Odgovorni urednik: Ivan Đerković