1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Huligan: „zanimanje“ ili hobi?

10. oktobar 2009.

Podaci za Nemačku su jasni: većina huligana aktivna je samo vikendom, nema veze sa strankama ili drugim organizacijama – jednostavno vole da se makljaju. Drugi deo je „stalno zaposlen“ i veoma dobro poznat policiji.

https://p.dw.com/p/K3Vc
Jedan navijač Dinama iz Drezdena posle "akcije"
Jedan navijač Dinama iz Drezdena posle "akcije"Foto: picture-alliance/ dpa

U Nemačkoj, prema poslednjim raspoloživim policijskim podacima, ima oko 13.000 huligana, od kojih je 10 odsto blisko desnoekstremnim organizacijama i grupama. Ostali, dakle većina, prave nerede tokom vikenda i povodom ligaških fudbalskih utakmica. Zato se na svakoj utakmici Bundeslige o bezbednosti na stadionu brine prosečno 480 čuvara reda. To samo u prvoj ligi državu godišnje košta oko 13 miliona evra.

„Treće poluvreme“ – to je u Nemačkoj uobičajeni naziv za slobodne aktivnosti nemačkih huligana pre, za vreme i posle utakmica prve, druge, treće i ostalih fudbalskih liga. Uvod u jedan uspešan huliganski vikend obično predstavlja postepeni prelazak u posebno stanje svesti uz gajbu piva i muziku bendova kao što je „Turbo lavers“.

Ovaj vokalno-instrumentalni sastav kreira ozbiljne stihove koji su neka vrsta huliganske filozofije. Prevod jednog veoma popularnog njihovog refrena bi glasio:

„Na letovanju pijan ko letva

apatija pred TV-ekranom

poraz a ne pobeda – to je moja kletva

i tako mi prolazi dan za danom“.

Nisu svi huligani „vikendaši“

Pevač ove grupe, Mimi, pesnik je koji voli i da praktikuje svoje pesničenje. On je glavni ideolog mladića pod dejstvom alkohola koji se okupljaju na ulicama da bi proslavili pobedu, ili izrazili tugu zbog poraza, Dinama iz Drezdena. Mimi sve to posmatra iz ugla sociologa-amatera:

„Ponekad je nasilje, koliko god brutalno izgledalo, jednostavno brži put do rešenja; put koji je čak pošteniji od držanja plenuma uz ispijanje čaja – zvizneš nekoga u glavu i sve je opet kako valja“.

No, i među huliganima postoji „tvrdo jezgro“ koje ne ide u tuče samo povodom fudbala, već i tokom nedelje. Pripadnici takvih jezgara su uglavnom poznati policiji i kažnjavani, pa se biju daleko od očiju organa reda, a te tuče se popularno zovu „sastanci na livadi“. Sastanci se zakazuju preko mobilnih telefona ili interneta, dve gomile se zalete jedna u drugu preteći i psujući, udarci pljušte, sve traje samo par minuta. Onda se ide po kafanama. Svi za sebe tvrde da su najjači. A zajednički neprijatelj svih je – policija.

autor: Saša Bojić

odg. urednica: Sanja Blagojević