1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Humanost na delu

Milica Ivanovic19. maj 2007.

Albanac Fadilj Sulja brine o zdravlju i vaspitanju srpske devojčice. Po planinskim bespućima dnevno pešači pet kilometra noseći bolesnu devojčicu do škole.

https://p.dw.com/p/BAMN
"Svako dete prihvatiti kao svoje"
"Svako dete prihvatiti kao svoje"Foto: picture-alliance/ dpa

Osmogodišnja Svetlana Nikolić iz planinskog i nacionalno mešovitog sela Ravna Banja u opštini Medveđa boluje od dečije cerebralne paralize i tek nedavno je počela da pohađa pripremnu nastavu za prvi razred. Devojčica teško hoda, ali do škole, udaljene oko pet kilometara od kuće svojih roditelja - stiže brzo. A kako i ne bi kad taj brdoviti put prevali na ramenima svog vaspitača Albanca Fadilja Sulje iz obližnje Sijarinske Banje.

Fadilj, i sam otac troje dece, ponudio je pomoć kako bi olakšao posao prezauzetim roditeljima i usput malu Svetlanu dodatno učio pesmicama i pričicama.

«To dete sam nekako odvojio od ostale dece. Video sam njeno stanje. Hteo sam da vidim odakle dolazi. Dogovorili smo da dolazim po nju i vraćam je, mada mi i njeni roditelji pomažu ponekad. Smatram to i kao obavezu pošto je ona sama rešila da dođe u obdanište. Njoj je neophodno druženje sa ostalom decom i oseća se srećnijom»

Iako ovaj gest na jugu Srbije, gde Albanci i Srbi još uvek zaziru jedni od drugih, izaziva čuđenje, Fadilj ne vidi u tome ništa čudno.

«Kad je dete u pitanju, bez obzira čije je, treba da bude prihvaćeno kao svoje. Ne vidim ja tu ništa čudno»

Svetlana je stidljivo dete i na pitanja o svom vaspitaču daje kratke odgovore , ali rado pristaje da recituje naučenu pesmicu.

Svetlanin otac Novica Nikolić, koji sa suprugom Zoricom ima još četvoro dece, objašnjava da sa Fadiljom druguje od detinjstva i da ni rat ni međunacionalne tenzije u tom kraju nisu mogle da poremete njihovo prijateljstvo. Ipak, smatra da ga je ovim nesvakidašnjim i humanim delom Fadilj mnogo zadužio.

«Ja sam Fadilju zahvalan i prezadovoljan. Ne znam kako tom čoveku da se odužim. Ako ne mogu nikako drugo, onda bar dobar reč sa njim i da nastavimo kao što smo dosada bili»

A Fadilj na to kaže:«Za meni najbolji dug bi bio samo kad bi Svetlanu video da hoda bez ičije pomoći»

Mala Svetlana rođena je u vreme bombardovanja Srbije. Bila je, skoro, nepokretna do pre godinu dana. Njeni, inače, siromašni roditelji prodali su stoku i neke nekretnine za lečenje u rehabilitacionim centrima, a deo sredstava za kupovinu specijalnih cipela i druge opreme prikupila je predškolska ustanova, na inicijativu Fadilja Sulje.