I dalje saveznici

Vašington je brzo priznao da je bio informisan o turskoj vojnoj operaciji na Severu Iraka pre nego što su prve jedinice prešle preko granice. Američki predstavnik je požurio da istakne da je reč o ograničenoj akciji, kako po obimu tako i po trajanju. Slični su se glasovi mogli čuti i iz Bagdada pošto je Bagdad još manje od Vašingtona mogao na sve to da utiče.

Loši odnosi sa Ankarom nisu u interesu SAD

Turska, kao partner u NATO savezu, nije samo značajan saveznik u regionu, već se preko njene teritorije dopremaju oružje i ljudstvo. Već je na početku iračkog rata bilo jasno da će to Vašington koštati i da će u najmanju ruku mogućnosti uticaja SAD na Tursku biti jako male. Sve je to još više ojačala ideologija "Borbe protiv terora" koju Džordž Buš i dalje propagira: Sjedinjene Američke Države i dalje smatraju da je PKK teroristička organizacija, pa bi zaista bilo čudno kada bi te iste Sjedinjene Američke Države - koje se navodno bore protiv terorizma u celom svetu- sada sprečavale prijateljsku zemlju da preduzme korake protiv terororista koji su se sklonili preko granice.

Vojna akcija ograničena

Tako je Vašington još na početku napetosti duž iračko-turske granice krajem protekle godine bio spreman da Turskoj pruža logističku pomoć. Sjedinjene Američke Države su naravno znale da suzbijanje napada i atentata preko granice spada u zadatke vlade - znači, u ovom slučaju centralne iračke vlade ili kurdske regionalne. Ti zadaci bi pripali američkim snagama u Iraku.

Ali, ovo nikako ne može biti u interesu Vašingtona - on nije gospodar situacije u Iraku, zašto bi još trebalo da pokvari odnose sa Kurdima na severu - dobrim saveznicima, čije su oblasti do sada bile mirne? Čini se da je tu lakše jednostavno pustiti Ankaru uz prećutni dogovor da se vojna akcija ograniči na samo absolutno nužno. I da s vremena na vreme opominje da operaciju treba što pre okončati.