1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

I Obama ume da vodi politiku "čvrste ruke"

20. jun 2014.

U politici predsednika Obame u Iraku nema demonstracije sile. To je pokušaj da se učini ono što je neophodno a za SAD to znači odustajanje od razmišljanja u crno-belom maniru, smatra Maks Hofman u svom komentaru.

https://p.dw.com/p/1CMiR
obama usa präsident
Foto: reuters

Kada je predsednik SAD Barak Obama u četvrtak (19.6.) najavio svoje poteze u Iraku, uradio je to bez namere da uveri republikance poput Džona Mekejna, da i on može da vodi politiku "čvrste ruke". Obama je pre svega pokušao da prenese svojim sugrađanima poruku kako neće biti neželjenog proširenja vojne misije u Iraku. Ipak, američki građani su zabrinuti da bi 300 vojnih savetnika, koje će Vašington poslati u Irak, kasnije mogle dobiti podršku kopnenih snaga američke vojske.

Obama je oprezan kada je reč o zbivanjima na Bliskom Istoku. Čak i u slučaju jasnih i odlučnih izjava, poput one o "crvenoj liniji" za sirijskog diktatora Asada, usledilo je delovanje koje su mnogi opisali kao oklevanje. Međutim, za razliku od svog prethodnika u Beloj kući, Obama je brzo shvatio da su veće šanse da će svojim delovanjem samo pogoršati, a ne poboljšati situaciju. On zna da bi svaka odluka u korist jedne od brojnih političkih i religioznih grupacija u Siriji ili Iraku, mogla imati fatalne posledice.

Šta bi se dogodilo kada bi izašao u susret zahtevu iračkog premijera al-Malikija i podržao ga naredivši vazdušne udare? SAD bi na taj način protiv sebe okrenule sunitsku manjinu u Iraku. To bi pokopalo i proglašeni cilj SAD - uspostavljanje vlade Iraka, koju bi činili predstavnici svih religioznih i političkih grupa.

DW-Korrespondent Maximilian Hofmann
Maks HofmanFoto: DW

Obama, dakle, može biti samo na gubitku. Ovde nema klasičnih "dobrih" i "loših" momaka, ono što su Amerikanci do sada instiktivno tražili u sličnim prilikama. Zbog čega bi Obama naredio vazdušne napade, ako nema saznanja o pozicijama snaga i mogućim ciljevima napada? Nakon povlačenja američke vojske 2011. Pentagon je ostao bez važnih informacija o vojnim aktivnostima u toj zemlji. Kao što je predsednik to ovog četvrtka i rekao, on je iračkom premijeru ponudio da deo američkih trupa ostane u toj zemlji, pod istim uslovima, pod kojima to čine širom sveta.

Republikanci veruju da bi mogli da izvuku korist iz svega i prebacuju Obami da je odgovoran za haos u Iraku. Što se tiče američke uloge u svemu tome, jasno je, međutim, da odgovornost leži na jednom bivšem predsedniku iz njihove stranke, tu ne pomaže izvrtanje istorije. Stoga je politički oportunizam kada jedan od glavnih arhitekata iračkog rata, bivši potpredsednik Dik Čejni, Obamu naziva slabićem, pa čak i "glupanom". Na pitanje šta SAD mogu da učine da poboljšaju situaciju na terenu, od takvih obično dolaze samo prazne fraze. Obama nije glup, a nije ni kriv za haos u Iraku. On je pre svega razuman političar, koji čvrsto stoji sa obe noge na zemlji.

Komentar: Maks Hofman (DW Vašington)