1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Irak ima Vladu, ali ne i državu

7. mart 2010.

Iračani danas (7.3.) izlaze na parlamentarne izbore. Značajnih prognoza nema, a pobednika očekuje težak zadatak sastavljanja Vlade jer politička scena u toj zemlji je rascepkana kao nikad dosad.

https://p.dw.com/p/MMEG
Iračani danas glasaju za parlamentFoto: AP

Od izbora u Iraku zavisi kako će se zemlja dalje razvijati. Ljudi, pak, nemaju nade da će se političari, koji u narednim godinama budu na vlasti, brinuti za njihove potrebe. Gotovo sedam godina posle pada režima Sadama Huseina, snabdevanje strujom i vodom još uvek ne funkcioniše kako treba. Bezbednosna situacija je nešto bolja, ali još uvek ne dovoljno dobra. Radnih mesta skoro da i nema, a korupcija je dostigla nepojmljive razmere. Političarima je jedino stalo do vlasti i moći u naftom bogatom Iraku. Upravo te vlasti, sadašnji premijer Nuri al-Maliki, nipošto ne želi da se odrekne. Kaže, „teško je radio na tome, da izgradi tu državu“.

Politički rat „svako protiv svakoga“

Veliki problem današnjeg Iraka je, međutim, da te države uopće nema, smatra Jost Hilterman, zamenik rukovodioca programa za Bliski Istok pri Međunarodnoj kriznoj grupi. „Postoji Vlada, ali ne postoji država“, kaže Hilterman. U Iraku se, kaže on , sve vrti oko moći koja je vezana uz neku osobu. Dok je na proteklim izborima 2005, politička scena još bila podeljena na tri dela: šiiti, suniti i Kurdi, danas je ona prilično rascepkana. Irački sociolog Faleh Abdul-Džabar objašnjava da je, u međuvremenu, došlo do diobe unutar samih sunita, šiita i Kurda:

„Rascepkanost je toliko velika da je to, u neku ruku, preraslo u rat svako protiv svakoga.“

Irak / Wahl / Bagdad / NO-FLASH
Ukupno 19,8 miliona Iračana ima pravo glasaFoto: AP

A kako spremnost na kompromis baš i nije jača strana iračkih političara, proces sastavljanja Vlade bi se mogao pokazati izuzetno teškim. Jasnog pobednika, verojatno neće biti. Favoriti za poziciju najjače grupacije u parlamentu su, prema anketama, kandidati sa Al-Malikijeve liste, ali dobre šanse imaju i pretežito šiitski orijentisani i od Irana podržani kandidati sa liste „Irački nacionalni Savez“, okupljeni oko Amara al-Hakima i Moktada al-Sadra. Treća politička opcija, kojoj se također pripisuju velike šanse, je „Irakija“ pod vođstvom šiita Ijada Alaija. „Irakija“ je jedina sekularna koalicija, u kojoj su zastupljeni i suniti. Kurdska lista bi, posle ovih izbora, mogla da bude odlučujuća u formiranju većine u parlamentu.

Izbor po verskoj osnovi

Današnje političko nadmetanja mnogih političkih stranaka u Iraku, karakteriše tamošnju sliku demokratije. No, sociolog Abdul-Džabar upozorava da se mlada demokratija u Iraku ne može upoređivati sa evropskim demokratskim modelom. Birači i dalje daju svoje glasove uglavnom po verskoj osnovi. Do stranačke demokratije Iraku, predstoji dug put.

S obzirom na to da je iračko stanovništvo većinom šiitsko, verovatno je će pripadnik šiita na kraju biti zadužen za formiranje Vlade. Razgovori o formiranju koalicija sigurno će trajati dugo. Jost Hilterman iz Međunarodne krizne grupe, plaši se da će, uzimajući u obzir celokupnu situaciju, političke elite jednog dana jednostavno, umesto razgovora, započeti ulične borbe:

Iraker wählen in Deutschland
U dijaspori se glasalo ranije, kao npr. ovde, u KelnuFoto: DW

„Svi oni drže naoružane ’ulične jedinice’ ili delove vojske pod svojom kontrolom. Vojska bi tako, u najgorem slučaju, mogla da se raspadne.“

Sve, samo Sadam NE!

Strahovi su delom možda i opravdani jer krajem avgusta američke trupe napuštaju Irak. Delikatna situacija! Zato Vašington, pre nego što zaista povuče svoje vojnike, želi da bude siguran da situacija posle izbora i ostaje stabilna.

Susedi Iraka, međutim, imaju druge prioritete. Iran priželjkuje Vladu koja je bliska Teheranu i protiv Amerike, kaže Abdul-Džabar. Takva vlada bi, međutim, Saudijskoj Arabiji bila trn u oku. Turska i Sirija se također nadaju stabilizovanju stanja u Bagdadu. S druge strane, svi se slažu u jednom: Irak ni po koju cenu ne sme više da bude tako jak da postane tako opasan kao što je bio za vreme Sadama Huseina.

Autorke: Birgit Kaspar / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Ivan Đerković