1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Irak tri godine posle rata

Rajner Zolih20. mart 2006.
https://p.dw.com/p/B8RZ
Bagdad
BagdadFoto: AP

Tri godine od pocetka rata neka pitanja mogla bi takodje da se postave i Iracanima. Rat ih je oslobodio vladavine Sadama Huseina i otvorio sanse za novi pocetak. Ali, te ssanse nisu iskoriscene. Irak nije postao demokratski uzor u regionu, vec zemlja koja kao da stalno luta ivicom gradjanskog rata. O stabilnosti ne moze da se govori, a od demokratskog pocetka vide se samo tek tragovi. Umesto toga pripadnici razlicitih nacionalnih grupa se bore izmedju sebe, dizu u vazduh dzamije i ubijaju i otimaju strane novinare i politicke protivnike.

O neiskoriscenim sansama ne moze da se govori u zemlji u kojoj su teroristicki napadi vec duze vremena postali svakodnevica. U razlicitim delovima zemlje gradjani uopste ne mogu da se osecaju sigurnim. Rizik od napada je posebno velik za one koji zele da preuzmu drustvenu odgovornost i one koji su se odlucili za karijeru u snagama bezbednosti. Takodje je istina i da uzasno mnogo Iracana dozvoljava da ih instrumentalizuju ekstremisticke vodje. Takodje moze da se pretpostavi da vecina koja cuti ne zeli nista drugo nego poredak i stabilnost, demokratske slobode i blagostanje.

Uprkos najnovijim vazdusnim napadima, zlostavljanima u Abu Graibu i sikaniranjima, Iracani nisu taoci americkih okupacionih snaga. Oni su pre svega zatocenici grupa koje rade sve kako bi sprecile nastajuce odnose i zbog toga ciljano terorisu nevine. Svrgavanje diktatora Sadama Huseina nije za zaljenje, ali je rat ipak bio greska.Ne samo zasto sto je vodjen bez dovoljne medjunarodne podrske, vec i zbog toga sto Amerika nije bila pripremljena za savladavanje situacije posle rata.

Nije tesko zakljuciti da je Amerika samu sebe, medjunarodnu zajendicu i Iracane dovela u ovu tesku situaciju. To vise ne moze da se promeni, ali bi iz toga trebalo izvuci pouku s pogledom na konflikt oko iranskog atomskog programa. Onaj ko ne preza ni od vojne akcije i promene rezima u jednoj drugoj zemlji, trebalo bi bar da obezbedi medjunarodnu podrsku. I pre svega, trebalo bi da ima dobar koncept za vreme posle rata.