1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Iskustvo starca u telu mladica

Dinko Gruhonjic14. jul 2004.

Izložbu "Glasovi nestalih" (The Voices of the Missing), koja je posvecena bolnoj tematici hiljada i hiljada nestalih u ratu u Bosni i Hercegovini, dosad su videli gradani Sarajeva, belgijskog Briža i Dubrovnika, a sam autor, sarajevski umetnicki fotograf Haris Memija za DW kaže da bi za njega veliki izazov bio da se izložba postavi i u Srbiji.

https://p.dw.com/p/BApN
Francuski vojnik UNa, Sarajevo, Juli 1995.
Francuski vojnik UNa, Sarajevo, Juli 1995.Foto: AP

Izložba je postavljena kao instalacija deset soba, a u svakoj sobi nalaze se fotografije clanova porodica nestalih, tekst njihove ispovesti na engleskom i na bosanskom, kao i audio-zapis kazivanja clanova porodica koji se nalaze na fotografijama.

Fotografišuci potresne scene sa brojnih ekshumacija u Bosni i Hercegovini, Memija se odlucio da, uz pomoc Medunarodne komisije za nestala lica (ICMP), napravi izložbu "Glasovi nestalih". Iz svog licnog iskustva zakljucio je da porodice nestalih svoj mir pronalaze tek kada pronadu posmrtne ostatke svojih najdražih:

"...mi znamo da je brutalno ubijen, ali oni ipak imaju neku nadu da je negde zarobljen, u nekom rudniku u zatvoru. Ali, kada pronadu i identifikuju svog najbližeg, oni su na kraju sretni."

Na otvaranju Memijine izložbe ujedinjene u svom bolu pojavljuju se i Bošnjakinja, i Hrvatica, i Srpkinja:

"Na žalost, obicni ljudi stradaju. Kada se slonovi tuku, trava strada. Ali, ta trava nade zajednicki jezik, dok ti bolesno ambiciozni politicari gledaju samo licne interese i imaju desetostruko-dvadesetostruko veca primanja nego što im je potrebno za sam život. To vreda, to boli."

Sam Haris Memija preživeo je opsadu Sarajeva, zbog cega, kako kaže, ima neprocenjivo dragoceno životno iskustvo:

"Zahvalan sam višoj sili, bogu, sudbini... Prvo, što sam ostao živ sa sva cetiri ekstremiteta, relativno 'zdrave glave', ali sa iskustvom starca u telu mladica. Mislim da je to vecini, onima koji su ostali u Sarajevu i preživeli sve to, jedan veliki profit, u smislu odgoja dece, u smislu lakšeg života, snalaženja."

Memija kaže da bi voleo da izložbu "Glasovi nestalih" vide i gradani Srbije:

"Kakva je ta moja misija ako sam bio u Hrvatskoj, a nisam bio u Srbiji. Jer fotografija je nešto što ne može da slaže. Definitivno jeste bila medijska blokada u Srbiji ali opet ja verujem da jednostavno ne možete reci za nešto crno da je ružicasto. Verujem u mlade ljude, verujem u zdrave snage, verujem u kvalitetnu muziku."

Haris Memija kaže da je izložbu napravio i zbog toga što je bio zaprepašcen ignorantskim odnosom medija, kojima vesti o ekshumacijama služe tek da "zacepe neku rupu", sa kratkim tekstom i šturim naslovom, kao i zbog pasivnog odnosa politicara prema bolu onih koji još uvek ne znaju u kojoj se masovnoj grobnici nalaze ostaci njihovih oceva, muževa, brace, prijatelja...

Iako je rat u Bosni i Hercegovini prestao pre gotovo devet godina, kao "nestali" se vodi još oko 20.000 osoba.