1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Istorija uspona i padova

Ginter Birkenštok / zi, sk14. jul 2014.

Nemačka razotkriva sve više američkih špijuna. NSA sveobuhvatno presreće i prati Nemce i njihove komunikacije. To je opterećenje za nemačko-američke odnose. No oni su uspešno prevazišli mnoge krize.

https://p.dw.com/p/1Ccj2
USA Fahne Brandenburger Tor Berlin
Foto: picture-alliance/dpa

Nakon Drugog svetskog rata, Sjedinjene Države su za Nemačku bile spasioci u nevolji. Nemačka je bila poražena ekonomski, kulturno i moralno. Bila je upućena na pomoć koju je dobijala od SAD. Umesto da je raskomada i pretvori u agrarnu državu, što je 1944. predlagao američki ministar finansija Henri Morgentau, američka vlada je odlučila da pomogne poraženom neprijatelju u obnovi, i to zajedno s drugim, u ratu napaćenim i razrušenim, državama Evrope. Cilj je bio da se Nemačka integriše, kako ekonomski, tako i politički, i da kao takva doprinese stabilnosti Evrope. Maršalov plan za Nemačku je podrazumevao pomoć od 12 milijardi dolara.

Tako Amerika, od zemlje koja je bila jedan od okupatora nakon pobede u ratu, postaje nemački prijatelj.

Pozitivna slika o Amerikancima pojačana je tokom blokade Berlina i to zbog američke pomoći. Saveznici su Berlin, koji je fizički spadao u sovjetsku okupacionu zonu, podelili na četiri sektora: sovjetski, američki, britanski i engleski. Nakon što su saveznici u junu 1948. sproveli monetarnu reformu i skoro bezvrednu rajhsmarku zamenili nemačkom markom, Sovjeti su blokirali zapadni deo Berlina, koji je na taj način bio odsečen od svake vrste pomoći. Nekoliko dana kasnije Amerikanci i Englezi počeli su da isporučuju pomoć vazdušnim putem. Godinu dana su avioni snabdevali gladno stanovništvo, sve do maja 1949, kada je SSSR ukinuo blokadu.

Pored praktične pomoći u preživljavanju, Nemcima je u sećanju ostao jedan simbolični gest: poseta američkog predsednika Džona Kenedija Berlinu 1963. godine. Dve godine nakon što je podignut Berlinski zid, on je pred Gradskom većnicom Šeneberg održao istorijski govor. Svoju solidarnost sa stanovnicima Berlina izrazio je čuvenom rečenicom: „Ich bin ein Berliner“ (Ja sam građanin Berlina). SAD je, u kulturološkom smislu, rokenrol muzikom i filmskim idolima poput Džemsa Dina, od pedesetih godina bila uzor za mlade u Nemačkoj. Omiljenost Amerikanaca bila je na vrhuncu.

Užasni rat u Vijetnamu

U godinama koje su usledile promenilo se raspoloženje prema Amerikancima. Posebno kad su izveštaji s vijetnamskog ratišta putem televizijskih prijemnika ušli u dnevne sobe. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina je protestni talas zahvatio celu Nemačku. Posebno kada se saznalo da su Amerikanci koristili napalm-bombe, ali i insekticide, kao hemijske otrove kojima su zaprašivali teritorije pod kontrolom Vijetkonga. Zapravo je Vijetnamski rat izazvao antiameričko raspoloženje, kaže Udo Hebel, profesor za američka pitanja u Regensburgu.

Vietnamkrieg
Američki zločini iz Vijetnama bili su razlog za najhladnije posleratno razdoblje u odnosima Nemačke i SADFoto: AP

Odluka NATO saveza 1979, koja je predviđala stacioniranje nove generacije američkih raketa i projektila, samo je pojačala neraspoloženje prema Amerikancima u Nemačkoj. „Kod mnogih Nemaca se pojavio strah da se ponovo ne vrate u vreme četrdesetih i pedesetih godina kada je došlo do blokovske podele i početka Hladnog rata“, kaže profesor Udo Hebel. „Sve to je oživelo stare stereotipe o SAD kao imperijalističkoj sili. Osim toga, Nemci su se bojali da SAD ne postane previše jaka i moćna.“

Prelomni trenutak, koji je ponovo približio Nemačku i SAD, bili su teroristički napadi od 11. septembra 2001. Nemačka vlada koju je vodio Gerhard Šreder obećala je Vašingtonu bezgraničnu solidarnost. Nemačka je, osim toga, učestvovala u vojnoj operaciji koja je pokrenuta mesec dana kasnije protiv talibana i Al Kaide u Avganistanu. Nedugo nakon toga, dobri odnosi su pomućeni. Upravo je kancelar Šreder odbacio zahtev američkog predsednika Džordža V. Buša da nemačke trupe u okviru savezničke koalicije učestvuju u ratu u Iraku.

Svađa nikada nije dugo trajala

Aktuelni spor oko mera prisluškivanja, koje američke tajne službe praktikuju u Nemačkoj, kao i njihova saradnja s nemačkim špijunima, ekspert za nemačko-američke odnose Hebel smatra velikim opterećenjem. Nemačka vlada je od najvišeg predstavnika američkih tajnih službi u Nemačkoj zatražila da napusti zemlju. Tako nešto se još nikada nije desilo u odnosima na relaciji Berlin-Vašington. No, čak i kad kancelarka s pravom pokaže koliko je ljuta, kao što je to bilo ovog puta, opet se ne može govoriti o trajnom opterećenju nemačko-američkih odnosa, smatra Hebel. Odnosi obe zemlje, bez obzira na političku klimu i prilike, nisu se na duže staze bitno pogoršavali. Naprotiv, postajali su sve bolji i bolji. Najbolji primeri su ekonomsko umrežavanje i kulturna razmena. „Važno je ustanoviti da se radi o istoriji punoj padova i uspona. Iz trenutne krize, odnosi bi ponovo mogli krenuti na bolje“, zaključuje Hebel.