1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Istorijat spora između Ine i Beopetrola

3. avgust 2010.

Hrvatska naftna kompanija INA ne odustaje od imovine koju je do raspada SFRJ imala u Srbiji. Prva tužba usledila je i pre nego što je Beopetrol preuzeo celokupnu Ininu infrastrukturu. Trenutno INA traži 200 miliona evra.

https://p.dw.com/p/Oaqn
Dok se dvoje svađaju, treći se koristiFoto: AP

Inini pravnici još početkom devedesetih pokušali su da kod Trgovačkog suda u glavnom gradu Srbije pravno ospore formiranje kompanije koja je nastala jednostranom odlukom tadašnjih samoupravnih organa u Beogradu da se izdvoje iz matičnog preduzeća, kao i da pod istu kapu stave sva nepokretna dobra u dotadašnjem vlasništvu Ine na tlu Srbije. To je učinjeno mesec dana nakon što je hrvatska država nacionalizovala naftnog diva i osnovala javno poduzeće. U sastav Ine ušla je i INA-Trgovina, jedinstveno preduzeće nastalo u decembru 1989, a među devet tadašnjih osnovnih organizacija udruženog rada razmeštenih po republikama bivše Jugoslavije bile su i poslovne jedinice u Beogradu, Novom Sadu, Kraljevu, Jagodini, Nišu i Prištini, koje nisu imale svojstvo pravnog lica. Kako ističu u Ini, Beopetrol je registrovan mimo svih tada važećih propisa.

Davor Štern, koji je u vreme kada su se INA i Beopetrol prvi put potezali po sudovima bio hrvatski ministar privrede, a kasnije i čelnik Ine, kaže kako su ga pravnici uveravali da srpska kompanija nije mogla da preuzme imovinu. Mogla se izdvojiti, ali ne s imovinom. No, srpska strana se i danas brani tvrdnjom da INA nije bila vlasnik danas spornih 167 benzinskih pumpi i 11 skladišta, već da se samo njima koristila.

Ako INA dobije Srbija plaća odštetu

Beopetrol je tako nastavio da koristi infrastrukturu na čijim je objektima do 1990. stajao logotip Ine, a nisu se obazirali ni na Sporazum o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije koji je potpisan u Beču 2001. godine, a ratifikovala ga je skupština tadašnje SR Jugoslavije. Jedna od odredaba uključuje i obavezu povraćaja imovine vlasnicima što je Crna Gora, tada još u sastavu SRJ, i učinila s objektima koji su se nalazili na njenoj teritoriji. U Srbiji su nastavili s prodajom Beopetrola Lukoilu. INA u to vreme ponovno tuži i Beopetrol i srpsku vladu, sada pak za gubitak od gotovo 92 miliona dolara zbog nemogućnosti korišćenja svojih benzinskih pumpi i izgubljene marže. Dve godine kasnije, 2003. firma sa sedištem u Aveniji Većeslava Holjevca najavljuje da će se obratiti Međunarodnom sudu u Strazburu. Trenutna tužba, koja se nalazi u Privrednom sudu, popela se na 200 miliona evra - koliko se procenjuje imovina i izgubljeni profit. Sadašnji ruski vlasnik može mirno da posmatra spor, jer je prilikom kupovine Beopetrola u ugovor uvršćena zaštitna klauzula prema kojoj je za sve eventualne sporove odgovorna Srbija. To znači da ako INA dobije spor, Srbija isplaćuje naknadu štete.

Političari u Hrvatskoj ćute

Hrvatski mediji mahom prenose analize koje objavljuju srpske kolege, jer iz Ine nema nikakvih komentara. Ćute i političari, uprkos nagađanjima da bi se ovaj spor, poput onog sa štedišama Ljubljanske banke, mogao preneti na politički nivo. Dok se pre desetak godina s vestima o sudskom sporu oko naknade štete za Inine prisvojene benzinske pumpe zveckalo reciprocitetom – zamrzavanjem srpske imovine u Hrvatskoj, takve retorike danas nema. Možda je to i zbog činjenice da je hrvatska država, ugovorima koji su sada predmet parlamentarne anketne komisije, većinsko vlasništvo nacionalne naftne kompanije prepustila mađarskom MOL-u.

Autorka: Tatjana Mautner

Odgovorna urednica: Sanja Blagojević