Ivan Ivanji, Titov prevodilac

Predstavljanje knjige pred bečkom publikom i na njemačkom jeziku, u kući nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Austrije Brune Krajskija (Bruno Kreisky) imalo je simboličan karakter – prvi put Ivanji je za Tita prevodio upravo kada je Krajski boravio u posjeti Jugoslaviji. Književnik jevrejskog porijekla, rodjen u Zrenjaninu 1929-te, kraj drugog svjetskog rata proveo je u koncentracionim logorima Buhenvald i Aušvic, da bi nakon završetka rata u Beogradu studirao arhitekturu i germanistiku. Godine zla takodje je opisao u svojim knjigama, ali za razliku od tih, pisati knjigu o Titovom vremenu bilo je pravo zadovoljstvo, kaže Ivan Ivanji: „Jugoslaviji sa Titom na čelu je poslo za rukom da napravi ravnotežu izmedju istočnog bloka sa jedne i takozvane zapadne demokratije sa Amerikom na čelu, sa druge strane. I činjenica je da ljudi nigdje drugdje na istoku nisu bili tako slobodni i da nigdje drugdje na zapadu nisu imali tako sigurna radna mjesta.“

Prezentaciji knjige prisustvovao je i nekadašnji ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore, Goran Svilanovic. U najjačem sjećanju na Titovu jugoslaviju i njemu je, kako je objasnio austrijskoj publici, ostao izvjestan osjećaj sigurnosti u svim sferama društva. Sa druge strane Svilanovic se Tita sjeća kao čovjeka koji je volio žene, kockanje, novac, automobile - kao čovjeka koji je volio život. „Postoji jedna fotografija na kojoj je Tito u prekrasnom bijelom odijelu, sa perfektnom frizurom i velikim zlatnim prstenom. Možete tražiti koligo god želite ali takvu sliku Staljina nećete nigdje naći“, kaže Svilanović.

Porediti Tita sa Staljinom bilo bi pogrešno, smatra i autor knjige Ivan Ivanji, koji Titovo vrijeme šta više ne želi nazvati vremenom komunizma, već vremenom jednog trećeg puta zbog čega su Tita cijenili i širom svijeta. Najupečatljiviji primjer tog poštovanja desio se u Helsinkiju 1975-te na konferenciji za sigurnost i saradnju u Evropi, prisjeća se Ivan Ivanji: „Kada je ceo svet ustao pred Titom i kada su drugi predsjednici, mnogo moćnijih zemalja, njemu ukazali počast. Onda sam znao da sam iz zemlje koja nešto vredi.“