1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Junisov život u 'džungli' kod Kalea

Barbara Vezel20. jun 2015.

Izbeglice iz Sudana, Sirije, Eritreje, Iraka i Avganistana okupljaju se u lučkom gradu Kale na severu Francuske i sanjaju o tome da pređu Engleski kanal.

https://p.dw.com/p/1Fk6c
Flüchtlingscamp Calais
Junis i policijacFoto: DW/L. Scholtyssek

Najveća gužva je sredom i četvrtkom kada naročito mnogo kamiona s prikolicom stoje u nizu čekajući da priđu trajketnoj luci. A dole u "džungli", kako nazivaju izbeglički improvizovani kamp u šumi u blizini autoputa, počinje trka. Junis trči sa stotinama drugih preko padine: preskaču prepreke, dele se u manje grupe i pokušavaju da se popnu na prikolice. Junis se penje na jedan poljski kamion, ali vrlo brzo ponovo silazi: "Nema ničeg, samo frižideri!", kaže. Između velikih kutija teško se čovek može sakriti. Kolike su šanse za prebacivanje preko? "Možda oko 80 odsto", uveren je Junis. Ali, najčešće se to radi noću jer je mnogo lakše kada je mrak.

Suzavac i pendreci

Flüchtlingscamp Calais
Izbeglice svuda pokušavaju da otvore vrata i da se sakriju među tovarom. Sve mora da se odigra brzo, jer za samo nekoliko minuta tu je policija i počinje da pretresa kamione od prvog do poslednjegFoto: DW/L. Scholtyssek

Onaj ko je uspeo da se ukrca u kamion i ponovo zatvori vrata već je skoro na sigurnom. Jer, ako bi krenuli da sve ponovo kontrolišu trajalo bi predugo. No, policija je ipak iz jednog litvanskog kamiona izvukla nekoliko Sudanaca. Junis je već uveliko odmakao u pravcu kampa, a njegov zemljak Tahir koji trči iza njega govori: "Policajci su bacali suzavac u kamione, a mnogi imaju povrede od pendreka. To nije ljudski, Evropa bi trebalo da pokaže više ljudskosti."

Junis je oko 30 puta pokušavao da se ukrca na neki od kamiona - ali bezuspešno. Ovaj 26-godišnjak potiče sa severa Sudana i pripada plemenu Nubijaca, koje je decenijama diskriminisano i od vlastodržaca iz Kartuma. On je nastavnik, ali morao je da radi samo kao pomoćni radnik. Tako su on i njegov prijatelj Kalid odlučili da pobegnu iz Sudana u Libiju. I Kalid je bio učitelj. U kampu ga, zato što govori engelski, iz poštovanja zovu "teacher". A važi i za neku vrstu starešine 'džungle'. Iz Sudana su se prebacili kamionima preko pustinje. Nedostajalo je vode, a ko bi se požalio, dobijao je batine. Bilo je i mrtvih. Na kraju su svi završili u jednom kampu iz kojeg je mogao da izađe samo onaj koji imao još nešto novca kod sebe.

Preživljavali su godinu dana u Libiji radeći ilegalno. Kalid priča kako je situacija tamo u poslednje vreme sve gora. Oružja ima na svakom koraku: "Napadaju vas na ulici i pljačkaju", kaže Kalid. Njega je pretukao poslodavac, a Junisa uhapsila policija, tako da je bilo krajnje vreme da pobegnu.

Flüchtlingscamp Calais
Junis i Kalid zvani "Uča"Foto: DW/L. Scholtyssek

Prvo brodićem u Italiju i onda 12 dana kroz Evropu

U lučkom gradu Suara Junis je platio 2.000 evra jednom vlasniku ribarskog broda na koji se tokom noći ukrcao zajedno sa 350 drugih ljudi. I posle nekoliko sati brod je još uvijek bio pored libijske obale. Mladić za kormilom imao je 18 godina i još nikada nije upravljao brodom. Na kraju su ipak uspeli da mobilnim telefonom dobiju vlasnika koji je došao svojim gliserom i odveo brod u međunarodne vode. Jer, ako brod s izbeglicama potone "to će narušiti njegov ugled".

Na kraju je ova grupa poslala poziv u pomoć Italijanskoj obalskoj straži, koja ih je izvukla iz mora i iskrcala na Siciliju - kao i 50.000 drugih izbeglica ove godine. Nekoliko dana kasnije pripadnici državnih službi su Junisa autobusom prebacili u Milano. Vozovima je, konstantno sakriven u toaletu, uspeo da se prebaci do Kalea. Celo putovanje kroz Evropu trajalo je oko 12 dana.

Težak život u 'džungli'

Flüchtlingscamp Calais
Izbeglički kamp u francuskom KaleuFoto: DW/L. Scholtyssek

"Ja samo želim da nađem svoje mesto pod suncem. I po svaku cenu želim da dovedem i svoju porodicu. Jako mi nedostaje. Želim da svom sinu kupim bicikil, da zagrlim svoju ženu i ćerku." On je prešao Saharu, Sredozemno more i imao sreću da se ne utopi. "Mojoj sreći ne bi bilo kraja kada bih ponovo bio zajedno sa svojom porodicom. Ali, nemam ideju kako će se stvari dalje razvijati - ovde u Kaleu."

Ali, nekoliko dana kasnije Junis ima novi plan. Njegov prijatelj "teacher" predao je u Francuskoj zahtev za azil i dobio mesto u prihvatnom centru, u jednom malom gradu u centralnoj Francuskoj. Ministar unutrašnjih poslova Francuske, Kazanev je savetovao izbeglicama da je bolje da predaju zahtev za azil u Francuskoj nego da se upuste u nesiguran put prema Engleskoj. Tamo su šanse za izbeglice loše. Britanska vlada na izbegličku krizu u Evropi odgovara ovako: uzmite ih vi, mi ne primamo nikoga! Tako da za sve one koji se domognu engleske obale predstoji život u ilegali ili u deportacionom zatvoru. I Junis će onda radije da podnese zahtev za azil u Francuskoj. A šta ako ne dobije? O tome za sada uopšte ne želi da misli.