1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kad su Nemci švercovali iz zemlje Dembelije

27. mart 2010.

Reka Mozel razdvaja Nemačku i Luksemburg – posle Drugog svetskog rata to je bila granica dobrog i lošeg života. Zato su u, tada, siromašnu Nemačku švercovane razne stvari na razne dovitljive načine.

https://p.dw.com/p/Mfhi
Na drugoj obali Mozela je ležao bolji život
Na drugoj obali Mozela je ležao bolji životFoto: Moselland eG

Na drugoj strani Mozela nalazila se zemlja Dembelija. Nakon Drugog svetskog rata na nemačkoj strani Mozela nedostajalo je mnogo toga, dok je na drugoj obali bilo svega u izobilju. Međutim, jedini most, bio je srušen u ratu. Krijumčari koji su želeli da se dokopaju blaga sa druge strane morali su da se potrude i to su i činili.

„Plivali smo do druge obale, odeću bismo urolali i pričvrstili je na glavu. Onda smo išli u radnje, kupovali čokolade, punili džepove bombonama i plivali nazad. Naravno, bili smo veoma popularni kod devojaka. Posle se ispostavilo da ovde (u Nemačkoj) nije bilo najlonskih čarapa i napravili smo odličan posao“, priča nekadašnji švercer Albreht Gelc.

Uspeh je švercere učinio pronicljivim. Albrehtova grupa postajala je sve profesionalnija. Kako bi mogli da švercuju veće količine hleba i krompira, napravili su svojevrsne brodiće sa daljinskim upravljanjem. Pravili su ih od ostataka američkog ratnog vazduhoplovstva.

„Kada su leteli nazad ostavljali su ovde rezervne kanistere. Našli smo jedan koji je bio neoštećen i onda je jedan od nas plivao na drugu obalu sa sajlom u i vukao kanister na drugu stranu, a mi smo ga smo ga povlačili nazad.“

Živeo i „radio“ na trajektu

Ljuti protivnik te bande na drugoj strani bio je policajac Manfred Burg. Policija je imala veoma mnogo posla jer je šverc postao neka vrsta narodnog sporta. Carinici su se svakodnevno borili protiv „krijumčarskih mrava“.

„Mrav trči tamo-vamo. Tako su i naši šverceri dolazili, kupovali dozvoljenu količinu nečega, odlazili do određenog mesta, predavali robu i, nakon otprilike sat vremena, vraćali se po novu količinu. Tako su više puta dnevno prelazili granicu“, objašnjava Manfred Burg.

Policija nije bila u stanju da uhvati sve krijumčare, jer su imali veoma rafinirane planove, a mnogima su pomagali građani sa obe strane reke.

„Dugo pre nego što je sagrađen most, ovuda je plovio trajekt. Za mnoge krijumčare on je predstavljao idealno mesto za beg jer su trajekti predstavljali neutralno područje, ničiju zemlju, na kojoj policija nije imala pravo da hapsi. Tako jedan kriminalac više meseci nije silazio sa trajekta. Imao je svoje ljude sa obe strane reke koji su uzimali robu od njega i davali mu hranu i piće“, priseća se Fabijan Hajncl.

Nekadašnji švercerski raj danas je mirno mesto. Dva naroda žive mirno spojeni mostovima. Naravno, i dalje na svakoj obali ima nečega što ona druga strana veoma ceni.

Autori: Janik Švender / Željka Bašić Savić

Odg. urednik: Nemanja Rujević