1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kada je hrkanje opasno?

Karin Lamsfus18. septembar 2007.

Kod "apnee" dolazi do dramatičnog smanjivanja dotoka kiseonika u mozgu, srcu i krvotoku. Pacijenti se u snu ne odmaraju a preko dana su pospani. Nervozni su, napeti i psihički opterećeni.

https://p.dw.com/p/Bh0f

Moja žena se nakon 30 godina braka iselila iz spavaće sobe. Spava u dnevnoj sobi jer više ne može da podnese moje hrkanje i tišinu koja usledi posle. Kaže - nisam sigurna da li još živiš.”

Dok su “uobičajeni” hrkači najčešće dobrog zdravlja, stanje kod onih koji boluju od “Apnee” izgleda drugačije. Apnea znači prekid disanja, usled kojeg dolazi do nedostatka vazduha. Pacijenti do 30 puta u jednom času zaustavljaju disanje. U ekstremnim slučajevima i po 2- 3 minuta. Prof. Kurt Raše iz Vupertala kaže:

“Luče se hormoni stresa, skače krvni pritisak, što kod srčanih oboljenja može dovesti do oštećenja srca, a poznato je da učestalo povećavanje pritiska i stresna rekcija može da dovede do toga da pacijent hronično oboli od visokog pritiska.”

Kod apnee dolazi do dramatičnog smanjivanja dotoka kiseonika u mozgu, srcu i krvotoku. Pacijenti se u snu ne odmaraju a preko dana su pospani. Zu to su nervozni, napeti i psihički opterećeni. Ukolko se ovo ponavlja dolazi do trajnih posledica.

Iako umor preko dana predsatvlja prvi znak za apneu, tačnu dijagnozu moguće je uspostaviti samo u laboratoriji. Ukoliko se potvrdi da pacijent boluje apnee dobija masku za disanje koja omogućava normalno disanje. Vrlo retko je u medicini moguća ovako efektna pomoć i istovremeno, ovako teško navikavanje na tu pomoć. Radi se o kombinaciji maske za nos, sličnoj onoj u avionu i aparatu veličine laptopa koji stoji na noćnom stočiću. Mora se priznati da pacijnt sa tom skalamerijom ne izgleda baš seksi.

“Imao sam probleme da dodjem kući sa ovakvim aparatom. Najneprijatnije je što je hrkanje i inače tabu tema. Za muškarce je to još razumljivo ali žene o tome uopšte ne pričaju a kad još dodje ovakav aparat na nos... Ne znam.. mora proći vreme da se čovek navikne i da govori o tome.”