1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kako se uklanjaju bojni otrovi?

23. decembar 2013.

Sarin i VX ubijaju brzo i grozno. To su opasni bojni otrovi kojima raspolaže Sirija i koji bi trebalo da budu uništeni. Uništavanje je lakše nego što se na prvi pogled čini: uz pomoć najobičnije vode.

https://p.dw.com/p/1AexY
Foto: army.mi/ECBC

Šta će se dogoditi sa sirijskim hemijskim oružjem? Ono bi do sredine 2014. trebalo da bude potpuno uništeno. Takav je plan. Sjedinjene Države ponudile su svoju pomoć. Kako je saopštila Organizacija za zabranu hemijskog oružja (OPCW), bojni otrovi bi trebalo da budu uništeni na američkom brodu na morskoj pučini.

Uništavanje vatrom ili vodom

Jednostavna metoda za trajno uništavanje bojnih otrova jeste njihovo spaljivanje. Bojni otrovi kao sarin i VX su tečnosti, a, kao i većina sličnih hemijskih materija, oni su zapaljivi. Pri sagorevanju otrovni molekuli razdvajaju se u manje, bezopasne sastavne delove.

Ali, postoji još jedan način uklanjanja bojnih otrova. On za posmatrača nije tako spektakularan, ali je zato rafiniraniji. Otrovne materije mogu se hemijskom reakcijom pretvoriti u neotrovne. Stručnjaci to nazivaju hidrolizom. Pritom najobičnija voda uništava neke od najotrovnijih materija.

Kritična mesta kod otrova

Bojni otrovi kao sarin i VX imaju u svojoj molekularnoj strukturi jednu kritičnu tačku na kojoj prilično lako dolazi do hemijske reakcije. Ta sklonost ka brzoj hemijskoj reakciji jeste ujedno i razlog zašto su te materije toliko otrovne. Jer, i u ljudskom telu one na tom mestu stupaju u hemijske reakcije. One se na primer nepovratno vezuju za neke životno važne belančevine.

Na tim mestima gde puca molekul bojnog otrova, može da se spoji i voda. Ona tako potiskuje druge atome s njihovog mesta. Novonastali molekul izgleda samo malo drugačije nego bojni otrov, ali delovanje je potpuno drukčije. Te materije, istina, nisu potpuno bezopasne, one moraju da se uklanjaju prema međunarodnim propisima. Ali, one više nisu ekstremno otrovne.

Za danonoćni rad postrojenja potrebno je 15 saradnika
Za danonoćni rad postrojenja potrebno je 15 saradnikaFoto: Reuters/Mohamed Abdullah

Nije svaka voda odgovarajuća

Hemijska reakcija je po pravilu reverzibilna, to znači da se iz bezopasnih sastojaka može ponovo stvoriti bojni otrov. Ali, trik kod hidrolize je taj da zbog veoma velike količine vode, ta reakcija u suprotnom smeru postaje malo verovatna. Već i sasvim obična voda iz slavine može da uništi bojne otrove. Ali, treba joj vremena. Sarin bi se u njoj za tri dana rastvorio samo do pola.

Mnogo brže nego u čistoj vodi, bojni otrovi se rastvaraju u kiselom rastvoru. Kod rastvora pH-vrednosti 9, za manje od jednog sata rastvorilo bi se više od polovine sarina. Naime, voda sa većom pH-vrednošću sadrži više takozvanih hidroksidnih jona, a ti negativno nabijeni joni brže reaguju na mestima na kojima puca struktura bojnog otrova. Da bi se povećala pH-vrednost vode, hemičari u vodu dodaju jednostavne hemikalije, na primer kiselinu.

Amerikanci su dobro pripremljeni

Američka vojska već je razvila aparat za uništavanje sirijskih bojnih otrova, takozvani „Field Deployable Hydroysis System“ (sistem za hidrolizu za spoljnu upotrebu). Prema navodima američke vojske, ta mobilna aparatura uništava 99,9 odsto bojnog otrova koji kroz nju prođe. Jedna aparatura može da na dan obradi pet do 25 tona tečnosti, u zavisnosti od vrste bojnog otrova.

Glavni deo sistema je ogroman rezervoar od preko 8.000 litara. U njega se upumpavaju bojni otrovi sa mnogo vode i drugim neophodnim hemikalijama. Da bi se reakcija odvijala brže, rezervoar se zagreva. Mešavina hemikalija napušta aparat tek kada je bojni otrov potpuno rastvoren. Da bi se sprečilo da gasovi bojnih otrova dospeju u okolinu, aparatura za hidrolizu nalazi se u hermetički zatvorenom šatoru.

Sistem se može sastaviti bilo gde, u roku od deset dana, tvrdi američka vojska. To znači i na transportnom brodu američke mornarice USS Cape Ray, koji bi trebalo da prihvati aparaturu i na pučini uništavati bojne otrove. Da bi sistem radio danonoćno, potrebno je 15 radnika.

Autori: Brigite Osterat / Anto Janković
Odgovorni urednik: Ivan Đerković