Kako suzbiti paniku kad nema novca?
6. jun 2009.„Ja sam taksista. Trenutno imam vrlo malo mušterija, barem 20 odsto manje”. „Teško je. To se primećuje kada se vratite iz kupovine i shvatite da ste postali siromašniji.“ „Mi imamo samostalnu radnju i ugovor sa Telekomom. Primećujemo da sa smanjio broj porudžbina. To za mene lično znači da umesto deset, moram da radim 12 do 13 sati, da bih održao isti standard.“
I obični ljudi u Nemačkoj suočavaju sa krizom. Psiholozi kažu da, u zavisnosti od toga koliko neki problem traje, čovek prolazi kroz tri faze:
-problem se prvo ignoriše, čovek smatra da nije ugrožen i da se to „dešava tamo nekom drugom“
- sledi faza traganja za informacijama i odgovorima na pitanje, kako otkloniti opasnost od sebe, ako odgovor ne nalazimo, to izaziva neizvesnost, što kod nekih ljudi može da preraste u paniku
- u poslednjoj fazi dolazi do fatalizma, odnosno prepuštanja sudbini.
Mentalna (ne)stabilnost
Kristijan Elger sa Univerziteta u Bonu: „Novac, odnosno njegov nedostatak je kritična stvar kada je reč o tome kako ljudi doživljavaju aktuelnu krizu. Mi smo trenutno u fazi traganja za informacijama, a to koliko je neko u panici zavisi i od njegove mentalne stabilnosti. Manje se plaši neki penzioner sa dobrom penzijom, od onoga ko je novac uložio na primer samo u nekretnine ili samo u akcije. Sve to utiče na ponašanje ljudi“.
Bilo je i samoubistava zbog poslovnih neuspeha, iako to nije u evropskoj tradiciji. Početkom godine nemačka javnost bila je šokirana samoubistvom 74-godišnjeg biznismena Adolfa Merklea.
Pozitivne strane krize
Ipak, kriza je donela i neke pozitivne stvari u Nemačkoj. Cena benzina je pala, inflacija je zaustavljena, a međunarodna saradnja pojačana. Istovremeno, ljudi se u kriznim vremenima okreću vrednostima kao što je crkva ili porodica. Na taj način suzbija se panika.
Autor: Ivan Đerković
Odgovorni urednik: Ivana Ivanović