1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kalašnjikov za 300 evra

Lindita Arapi7. decembar 2015.

Većina ilegalnog oružja manjeg kalibra na evropskom crnom tržištu potiče sa Zapadnog Balkana. Kriminalci i teroristi na Balkanu vrlo jeftino nabavljaju oružje – što prestavlja opasnost za čitav kontinent.

https://p.dw.com/p/1HIPG
Symbolbild Waffen Waffenhandel Waffenlieferung Rüstung Rüstungsexport
Foto: Fotolia/Haramis Kalfar

Atentatori iz Pariza su, sudeći prema medijskim izveštajima, koristili između ostalog dve jurišne puške tipa Zastava M70 s područja bivše Jugoslavije. I u napadu na redakciju satiričnog lista „Šarli ebdo“ u januaru ove godine, teroristi su koristili oružje čiji tragovi vode na Balkan. Prilikom razbijanja jedne kosovske terorističke ćelije u Italiji i na Kosovu pre nekoliko dana, u jednom selu na Kosovu pronađena je veća količina ilegalnog naoružanja.

Nakon ratova na tlu bivše Jugoslavije devedesetih godina, kao pljačke skladišta municije i naoružanja u Albaniji 1997, crno tržište s različitim vrstama oružja je procvetalo – i to ne samo na Balkanu. Arsenal oružja nekada veoma dobro naoružanih komunističkih država, odavno je stigao u zemlje ostatka Evrope. Cene variraju: na Balkanu se za kalašnjikov plaća između 300 i 500 evra, a u nekim drugim zemljama Evrope se za isto oružje po komadu plaća i do 2.000 evra.

Jeftino oružje za teroriste

Prema jednoj studiji Flamanskog mirovnog instituta iz Brisela, najveći deo ilegalnog oružja iz balkanskih zemalja krijumčari se u druge evropske države. „Govorimo o Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Albaniji… Može se reći da mnoge od tih zemalja imaju problem s ilegalnim oružjem“, kaže jedan od autora studije Nils Duke. „To je oružje koje je, nakon ratova na Balkanu, ostalo u rukama tih ljudi“. U zemljama Zapadnog Balkana u opticaju je, sveukupno gledajući, više ilegalnog nego legalnog oružja, tvrdi naš sagovornik.

Kroatien-Krieg 1991 - Entwicklung der Migration nach Deutschland
Vukovar 1991: Ogromne količine naoružanja preostale su nakon ratova u bivšoj SFRJFoto: picture alliance/dpa

Da je to ogroman problem za bezbednost u celoj Evropi, postalo je jasno najkasnije nakon pariskih napada. „Ne znamo kako su pariski teroristi došli do oružja“, kaže stručnjak UN za naoružanje Ivan Zverzanovski iz Beograda. „Na Balkanu je ima veoma mnogo ilegalnog oružja i mi znamo da postoje veze između onih koji to oružje prodaju, organizovanog kriminala i terorista koji ih kupuju.“ Zverzanovski radi za organizaciju Ujedinjenih nacija SEESAC koja se bavi kontrolom lakšeg naoružanja na području jugoistočne i istočne Evrope.

„Crno tržište zločinaca i terorista“

I stručnjak za bezbednost Burim Ramadani iz prištinskog Instituta za evropske studije (ISPE), smatra da je rizik veliki: „Države na Zapadnom Balkanu su krhke i to olakšava posao terorističkim grupama u procesu nabavke različitog naoružanja.“

Bivši šef albanske tajne službe Fatos Klosi ukzuje na još jedan aspekt trgovine oružjem: „Teroristi veoma dobro plaćaju i na taj način uvek uspevaju da dođu do oružja na crnom tržištu. Znamo da na Balkanu postoji crno tržište, na kojem su aktivni zločinci i teroristi.“

Količine ilegalnog oružja koje kola Balkanom su zabrinjavajuće. Sudeći po navodima Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, samo u toj zemlji postoji između 200.000 i 900.000 komada ilegalnog oružja. Jedan izveštaj UN iz prošle godine ukazuje na veoma veliki broj komada ilegalnog oružja na Kosovu. Smatra se da u toj zemlji sa oko dva miliona stanovnika, ima oko 450.000 komada oružja manjeg kalibra. U Bosni i Hercegovini, prema navodima beogradskog SEESAC, u privatnom posedu još uvek je oko 750.000 komada ilegalnog oružja.

Prodaja na crnom tržištu

O Albaniji može samo da se spekuliše, kaže Fatos Klosi, ali se sa sigurnošću može reći da se radi o velikom broju: „Znamo da je mnogo oružja došlo u ruke kriminalnih grupa, ali ono se nalazi i u posedu sasvim normalnih ljudi. Oni su oružje zadržali nakon pljačke skladišta municije 1997, pogotovo u ruralnim područjima Albanije. To su ljudi koji se s oružjem osećaju sigurnije.“

Slično je na celom Zapadnom Balkanu. Mnogi ljudi su, nakon ratova, jednostavno zadržali oružje, kaže Nils Duke. „Saznali smo da ljudi sada počinju da prodaju to oružje, i to osobama koje ih onda u manjim količinama krijumčare u Evropsku uniju. A kad ono tamo stigne, oružje kruži od jedne do druge kriminalne grupe.“

Nakon okončanja ratova, na Balkanu su sprovođene akcije i vođene kampanje kojima se pokušalo da se animiraju ljudi da dobrovoljno vrate oružje. Ali bez velikog uspeha. Ove godine je, recimo, Srbiji predato samo 7.500 komada oružja.