1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko daleko idu izraelski planovi o aneksiji?

Tanja Kremer
1. jul 2020.

U izraelskim medijima još uvek se u velikoj meri spekuliše o tome da li će Izrael zaista da započne s aneksijom delova okupirane Zapadne obale Jordana. Nejasno je takođe i koji tačno delovi bi trebalo da budu anektirani.

https://p.dw.com/p/3ecN1
Foto: DW/T. Krämer

U Ramali, u okupiranoj Zapadnoj obali, mladi Palestinci poput Salema Brahmeha duboko su frustrirani kada govore o tome kako će njihova budućnost da zavisi od Izraela. „Ja sam deo Oslo-generacije (odnosi se na Mirovni sporazum iz Osla, prim. red). Nama je obećana država, a mi je nikada nismo dobili", kaže Barahmeh, direktor palestinskog Instituta za javnu demokratiju, jedne nezavisne nevladine organizacije. „Izuzetno smo frustrirani i besni, ali smo i razočarani time što nas svet ne čuje. Naša zemalja je de fakto već dugo naseljena i niko protiv toga nije uradio ništa."

Od 1. jula izraelski premijer Benjamin Netanjahu mogao bi da započne sa aneksijom i do 30 odsto okupirane Zapadne obale – baziranoj na u januaru objavljenom planu za Bliski istok američkog predsednika Donalda Trampa. Ipak, za sada postoje samo spekulacije kada i u kom obimu će aneksija biti obavljena. Netanjahu je na početku govorio o pripajanju Doline Jordana i 135 naselja koje međunarodna zajednica smatra ilegalnim. Sada postoje nepotvrđeni izveštaji prema kojima bi izraelska vlada mogla kao prvo da anektira pojedinačna naselja ili blokove naselja. Takođe, i razgovori s Vašingtonom o planovima još uvek traju.

-pročitajte još: „To se zove krađa zemlje“

Kraj rešenja u vidu dve države?

„Nalazimo se pred trenutkom od istorijskog značaja u ovom regionu", rekao je prošle nedelje stranim novinarima u Jerusalimu Nikolaj Mladenov, koordinator UN za mirovni proces na Bliskom istoku. On je upozorio na to da jednostrane akcije predstavljaju kršenje međunarodnog prava, kao i rezolucija UN o bezbednosti. Osim toga, dodao je, time se dovodi u pitanje rešenje koje podrazumeva dve države.

Saveznici: Benjamin Netanjahu i Donald Tramp
Saveznici: Benjamin Netanjahu i Donald TrampFoto: picture-alliance/Consolidated News Photos/CNP/J. Lott

Palestinci smatraju da se već godinama smanjuju izgledi da će dođi do rešenja koje bi podrazumevalo dve države. U istraživanjima javnog mnjenja koje su sproveli Jerusalimski centar za medije i komunikaciju (JMCC) i nemačka Fondacija Fridrih Ebert, 45,3 odsto ispitanih Palestinaca izjavilo je da moguća aneksija Izraela gotovo uopšte ne ostavlja prostor za takvo rešenje. Salem Barahmeh smatra da je taj koncept već odavno zastareo: Palestinska autonomna oblast kontroliše faktički samo oko 18 odsto okupirane Zapadne obale Jordana, a suverenitet nad svim važnim pitanjima u rukama je Izraela. „Izrael kontroliše slobodu kretanja, resurse vode, usluge… Izraelske jedinice svake noći dolaze u gradove i sela i hapse ljude. Mi živimo trenutno u realnosti koja podrazumeva jednu državu, u kojoj Izrael kontroliše sve koji žive na području između reke Jordan i mora", dodaje Barahmeh.

Nemir među Palestincima, ravnodušnost u Izraelu

Za brojne Izraelce pitanje aneksije s druge strane nema preveliku ulogu. Oni se više brinu zbog pandemije korona-virusa i s njom povezane teške ekonomske situacije, pokazuje jedno istraživanje koje je sprovela Ženevska inicijativa za okončanje bliskoistočnog sukoba. Samo jedan mali deo ispitanih želi da pitanje aneksije za vladu bude jedan od top-prioriteta. Neke druge ankete pokazale su delimično protivrečne rezultate. „Postoji tanka većina jevrejskih Izraelaca koji podržavaju neki oblik aneksije, ali ne postoji konsenzus o tome kako bi to tačno trebalo da izgleda", kaže Olaf Zalzberg, analitičar u Međunarodnoj kriznoj grupi. On ukazuje da se javno mišljenje menja u odnosu na to koji plan se predstavi i ko ga politički podržava.

-pročitajte još: Nemačka i Izrael – uhodan, ali složen odnos

Adar Keiš i Tair Rozenblat protestuju u Tel Avivu. Ti mladi Izraelci angažovani su u grupi Darken koja organizuje proteste protiv planirane agresije. Pod sloganom „Ne aneksiji, da privredi i bezbednosti" obraćaju se političkom mejnstrimu. Obojica su pre svega zabrinuti zbog toga kako će njihovoj zemlji biti u ekonomskom smislu. „Trenutno nemamo novca za to da se bavimo bilo kakvim planovima aneksije", tvrdi Rozenblat. I on sam je zbog korone izgubio posao. „Takođe, mi želimo da ljudi na drugoj strani budu deo procesa", kaže Rozenblat. Vlada bi pre svega trebalo da se bavi time da obezbedi radna mesta, a ne spornom i jednostranom aneksijom, dodaje.

Mnogi Palestinci protestuju zbog najavljene aneksije
Mnogi Palestinci protestuju zbog najavljene aneksijeFoto: picture-alliance/ZUMAPRESS/Imageslive/A. Hasaballha

Adar Keiš s druge strane kaže da mnogi ljudi uopšte ne mogu u potpunosti da shvate o čemu je zapravo reč. „Problematično je ako konflikt traje tako dugo", kaže Keiš. „Mnogi su prema čitavoj toj stvari oko aneksije još uvek ravnodušni."

Kao reakciju na planove o aneksiji palestinsko rukovodstvo u Ramali već je otkazalo sve ugovore s Izraelom, među njima i zajedničku koordinaciju u bezbednosnim i civilnim pitanjima. Proteklih nedelja se iz vladinih krugova moglo čuti da se čak govori i o raspuštanju Palestinske samouprave koja je rezultat mirovnog procesa iz Osla.

-pročitajte još: Tramp ponižava Palestince

Palestinski premijer Mohamed Štaje naglasio je međutim da će se pobrinuti za red i mir. Njegova vlada se nalazi pod ogromnim finansijskim pritiskom: palestinska samouprava nije mogla da isplati pune plate zbog sukoba oko uplata za porez i carinu koje Izrael uobičajeno mesečno uplaćuje Palestincima. U Gazi, u kojoj je na vlasti Hamas, vojno krilo te organizacije svaku vrstu aneksije označava kao „objavu rata". Dok se razgovori na visokom nivou između Vašingtona i Jerusalima i dalje nastavljaju, unutar Evropske unije očigledno se čeka na detalje oko moguće aneksije kako bi se na to formulisala reakcija.

Poslednjih meseci komesar EU za spoljnu politiku Žozep Borel ponavljao je da svaka vrsta aneksije u okupiranoj Zapadnoj obali predstavlja kršenje međunarodnog prava. Iz krugova EU u Jerusalimu može se čuti da možda neće biti jedinstvenog zaključka o tom pitanju. Iza zatvorenih vrata se navodno razgovara o merama poput zabrane uvoza proizvoda iz izraelskih naselja ili isključivanju Izraela iz naučnih programa. Neke zemlje bi mogle da uzmu u razmatranje i priznanje države Palestina – ipak čak i to bi bio samo simboličan korak.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android