1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko stvarno ima Kineza?

2. novembar 2010.

U Kini je juče počeo najveći i najskuplji popis stanovništva na svetu. Trajaće deset dana, a popisivači će beležiti gde Kinezi zaista žive, a ne gde su im izdate lične karte. Mamutski projekat ima svoje teškoće.

https://p.dw.com/p/Pw9u
Neće svi da sarađuju sa popisivačima
Neće svi da sarađuju sa popisivačimaFoto: Eric Pawlitzky

Svakog dana u velike kineske gradove stižu reke stanovnika iz siromašnih provincija u potrazi za boljim životom. Postoje različite ocene kada je o broju radnika migranata reč, kaže Duan Čengrong stručnjak za migracije na Narodnom univerzitetu u Pekingu. „Prema zvaničnim podacima iz 2005. godine ima 147 miliona radnika migranata. Međutim, veliki broj stručnjaka smatra da taj broj nije tačan. Mislim da je optimalan broj oko 250 miliona. Njihov pravi broj niko ne zna. Upravo zato nam je neophodan popis.“

Pronaći ove radnike i statistički ih obraditi neće biti nimalo lak zadatak za oko šest miliona popisivača koji treba da popišu oko 1,3 milijarde stanovnika Kine. Veliki broj radnika migranata živi u kolektivnim smeštajima ili dele male stanove u kojima spavaju na smenu, veoma često na podu. „Građani su daleko manje kooperativni nego što je to ranije bio slučaj i to je veliki problem. Način života se promenio, tempo je daleko brži i privatnosti se pridaje mnogo veći značaj“, kaže Feng Nailin iz Zavoda za statistiku u Pekingu.

Kinezi kriju drugo dete

China Alltag Land und Leute in Peking Bauarbeiter
Foto: Eric Pawlitzky

Prošla su Maova vremena kada se država mešala u privatni život svojih građana. Danas veliki broj Kineza nerado dopušta zadiranje u privatni život. Tako građani nisu hteli da razgovaraju sa popisivačima prilikom letošnjeg probnog popisa. Ovaj pravi popis će koštati najmanje milijardu evra, a građani će morati da odgovore na razne pitanja, čak i ona koja se tiču njihovog zdravlja, selidbe, kupovine stana, broja soba i visine stanarine.

Neugodna pitanja ne plaše stanovnike. „ Ne plašim se, ne radim ništa loše i dobra sam građanka. Uostalom, ti podaci se već nalaze u poreskom odeljenju i ne mogu se sakriti“, kaže nam jedna Kineskinja. Ipak, ne misle svi tako. U Kini je na snazi politika jednog deteta i neki roditelji ne prijavljuju drugo ili treće dete. Pitanje je da li će oni u potpunosti sarađivati sa popisivačima.

Autori: Rut Kirhner / Željka Bašić-Savić

Odg. urednik: Nemanja Rujević