1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kratak put do pakla za strance

Kristofer Džonson, Tokio / Anđelko Šubić13. maj 2014.

Japan je zemlja koju mnogi žele da posete. Međutim, mnogi stranci i ne slute da se njihov boravak u Japanu i zbog sitnice može da se pretvori u noćnu moru boravka u nekom od tamošnjih centara za deportaciju.

https://p.dw.com/p/1ByM6
Tokio Vorbereitung Besuch Barack Obama Straßensperre Polizei
Foto: Reuters

Čambala Ali u Japan je stigao kao državljanin Tanzanije. Iako je njegova supruga rođena u SAD i sa dokumentima te zemlje ima poseban status u Japanu, tamošnji službenici nisu imali sluha za takve međunarodne detalje pa je Čambala završio u logoru za deportaciju u Ušikuu.

Takav, potpuno drugačiji Japan od onog kojeg turisti žele da vide, Čambala nikada neće zaboraviti. U senci ogromne statue Bude, u logoru u prefekturi Ibaraki, zatvoreno je na stotine stranaca koji čekaju na deportaciju. Svakog dana u logoru se suočavaju sa samovoljom čuvara, bednim uslovima i gužvom. Čambala je delio malu ćeliju sa strancima iz Šri Lanke, Indije i Filipina i niko nije znao kada će biti odlučena njegova sudbina. Neki su tamo bili već pola godine, a bilo ih je i koji su čekali i po 18 meseci.

„U Ušikuu možete da vididte samo visoke zidove oko sebe i nebo iznad vas“, kaže Ali. „Ljudi su gledali televiziju, pokušavali nešto da čitaju ili su samo očajno sedeli. Svi su već bili umorni od toliko stresa. Niko od zatvorenih nije bio kriminalac, ali nikoga nisu ni puštali na slobodu i niko nije znao kada će biti pušten da bar napusti Japan.“ Sve se samo svodilo na čekanje i najveća zabava mu je bila da sme da igra fudbal u malo logorskom dvorištu. Ali i to je trajalo samo kratko i čuvari bi ih ubrzo terali nazad u ćelije.

Ausländerfeindlichkeit in Japan Alisha und Chamballa Ally Archiv 2012
Čambala Ali danas živi sa suprugom u SAD, ali svoj boravak u Japanu nikada neće zaboraviti.Foto: DW/C. Johnson

„Krivi dok se ne dokaže suprotno“

Najčešći „greh“ tih stranaca bila je činjenica da su boravili u Japanu zato što im je istekla viza ili su radili u toj zemlji bez odgovarajuće dozvole. To se ne odnosi samo na jednostavne radnike koji se u bogatom Japanu nadaju da će zaraditi koji jen. I mnogi Zapadnjaci, opčinjeni kulturom Japana i tamošnjim životom, ponekad „zaborave“ svoja dokumenta.

To se dogodilo i Majklu Todu, advokatu sa Novog Zelanda koji danas ipak živi u Tokiju sa svojom suprugom, Japankom. Ali pre dve godine dospeo je u deportacioni centar u Osaki zbog, kako kaže, „nesporazuma“ oko njegove vize, ali i učešća u demonstracijama u Japanu protiv lova na delfine. On je u logoru proveo 42 dana, a ni on ih nikada neće zaboraviti.

„Nisam ni slutio da je u Japanu baš toliko loše. To je kao da dignete ruke u vazduh i odreknete se baš svih građanskih prava kad uđete u tu zemlju“, izjavio je 2012. „U Japanu ste krivi sve dok ne dokažete da ste nevini. Čitav sistem je kao onaj od pre 80 godina.“ Iako pati od povišenog krvnog pritiska, Todu morao je da čeka punih 45 sati dok se nije našao bar nekakav lekar koji bi ga pregledao. „Govorio sam im da bih mogao da umrem, da doživim srčani udar i da nema načina ni da se otvore vrata ćelije ako se nešto dogodi. Ljudi u tim japanskim logorima stalno umiru“, tvrdi novozelandski advokat.

Čudne smrti u logorima

Schweißer Werft Japan Archiv 2012
Logori ne prete samo jednostavnim radnicima koji su želeli da u Japanu zarade koji jen, već i intelektualcima sa ZapadaFoto: Getty Images

I to na sve načine: on lično video je jednog Iranca koji je urinirao u svojoj ćeliji kako bi bar na neki način protestovao zbog toga što ga drže zatvorenog kao divlju životinju. Video je i osam japanskih čuvara koji su tukli jednog zatvorenika iz Konga, a zna i za jednog čoveka iz Nigerije čiju su čitavu porodicu pobili tamošnji muslimani i koga su u Japanu smestili u ćeliju u kojoj su svi ostali bili upravo muslimani. Na spratu ispod u tom logoru u Osaki bile su smeštene žene – i bilo je bolje i ne pitati šta se s njima događa.

Ipak, i zvanični Japan polako je počeo da uviđa da ne može tako da se odnosi prema strancima. Trenutno je zarobljeno 23.133 stranaca u 16 manjih centara za deportaciju i u tri velika – u Ibarakiju, Osaki i Nagasakiju. Sve su češće vesti o samoubistvima tamošnjih zarobljenika, o štrajkovima glađu i o smrti pod nerazjašnjenim okolnostima. Tako se ovog marta jedan Iranac navodno ugušio od hrane, a nedugo pre toga je i jedan građanin Kameruna pronađen u svojoj ćeliji bez svesti. Prošlog marta su i međunarodna udruženja protestovala zbog slučaja u logoru u Rohingi gde je jedan državljanin Mjanmara preminuo jer čuvari nisu pravovremenom pozvali lekara. Razlog: bili su na pauzi za ručak.

Ipak, ne samo zbog pritiska međunarodnih organizacija i Ujedinjenih nacija, čitav niz japanskih zvaničnika založilo se za reformu propisa o useljavanju i priznavanju izbeglica koji je na snazi još od 1951. godine. I sud okruga Tokio nedavno je osudio japanske službenike koji su, po mišljenju tog japanskog suda, ilegalno vezali i zlostavljali državljana Gane kojem je istekla viza i kojeg su vodili na deportaciju na aerodrom u Nariti 2010. Ali umesto u avion, čovek se ugušio od zahvata japanskih službenika.

Tradicionalno sumnjivi stranci

Ausländerfeindlichkeit in Japan Ausländer im Restaurant Tokio Archiv 2010
Japan je zemlja koja lako može da očara strance…Foto: DW/C. Johnson

Zapravo, sve do devedesetih godina prošlog veka Japan je tek retko i primenjivao nekakve kaznene mere protiv stranaca. Ali otkako je bivši guverner Tokija, Šintaro Išihara objavio da će „očistiti“ tradicionalne četvrti za zabavu Šinujaku i Ropongi, iz Japana je proterano više od 100.000 stranaca. Pri tom očigledno jedva da se i gledalo ko su ti stranci: prostitutke i kriminalci iz sumnjivih četvrti bili su podjednako na udaru zakona, kao i relativno „ugledni Zapadnjaci“.

Tako je jedan poznati britanski muzičar 1995. uhapšen i bio prisiljen da kupi avionsku kartu za Hong Kong po sumanuto visokoj ceni. Nedugo nakon toga uhapšen je i američki novinar Den Blum i to usred redakcije japanskog lista „Daily Yomiuri“ jer su se nadležni službenici setili da on već pet godina živi i radi u Japanu bez odgovarajuće dozvole. Novinar je u samici proveo 41 dan, bez ikakvog suđenja i pravnog postupka, a nakon toga su ga strpali u avion.

Japan je zemlja koja je stolećima tradicionalno bila nepoverljiva prema strancima. Ali to se ubrzano menja: u protekle dve decenije udvostručio se broj stranaca koji žive u toj zemlji čiji gradovi sve više postaju međunarodne metropole. U međuvremenu su oko 1,7 odsto stanovništva stranci, ali zaista ima i onih čija dokumenta nisu baš sasvim „čista“. Očigledno je da toj zemlji tek predstoji da uredi propise po kojima se prema takvim osobama onda neće odnositi kao u srednjem veku.