1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kuba: Jedan korak napred, pa dva nazad

5. april 2014.

Iako Raul Kastro već godinama najavljuje i uvodi neke reforme, one na Kubi još uvek nisu tako vidljive. Građani i dalje jedva preživljavaju, a šanse za bolji život imaju samo oni sa pristupom turistima.

https://p.dw.com/p/1BcWc
Kuba Landwirtschaft Tabakbauer
Foto: Grit Hofmann

Antoniju (na naslovnoj fotografiji) je rođendan. Napunio je 62 godine. Ovaj vitki muškarac koji odlično nosi svoje godine, u gumenim čizmama i sa ružičastom bejzbol-kapom na glavi, na nogama je od ranog jutra puneći vodom jednu posudu za drugom i zalivajući svoj vrt – salatu, paradjz, luk. Njegov vrt se nalazi u gradiću Mantanzasu, na severu Kube. Zelenu površinu, put odvaja od betonskog naselja iz socijalističkih vremena. Antonio je ovde odrastao i nekada sa prijateljima iz komšiluka igrao bejzbol. Ali kada je njegov otac preuzeo ovaj komad zemlje pretvorio u baštu, igri je došao kraj.

Danas se o vrtu stara sam. Zemlja mu ne pripada, on samo sme besplatno da je koristi, isto kao i vodu. Seme proizvodi sam – ionako ne zna, kako kaže, gde bi ga uošte mogao nabaviti. Seme na Kubi je veoma skupo, kao i veštačko đubrivo i razne vrste pesticida. Samim time, Antonio tako, hteo ne hteo, proizvodi bio-povrće, kao i hiljade drugih Kubanaca.

Zelena revolucija

Kolevka ovakvih gradskih vrtova nalazi se zapravo u Havani, glavnom gradu Kube, od Manzanasa udaljenom oko 100 kilometara. Tamo su putevi širi, kuće veće i vrtovi prostraniji – neki se prostoriu i do 10 hektara. Oni grad snadbevaju paradajzom, pasuljem, slatkim krompirom, a turiste mangom i bananama. Ovi vrtovi su počeli da nastaju tokom takozvanog predio „especiale“, 1993. godine. Raspad Sovetskog saveza doveo je naime i do sloma kubanske poljoprivrede. Iz bratskog SSSR-a, koji se raspao, nisu više dolazile mašine, đubrivo, pa ni benzin. Nekadašnja proizvodnja se smanjila za polovinu. Velike poljoprivredne površine van gradova gotovo i da se više ni nisu obrađivale, ali zato su se iz nužde, počele obrađivati bašte u gradovima.

Kuba Landwirtschaft Stadtgarten
Foto: Stefanie Schmidt

Ono što se danas u zapadnim metropolama naziva 'urban gardening', na Kubi je posledica teške situacije. Snabdevanje stanovnika voćem i povrćem na ovaj način još uvek je neophodno, budući da ovdašnja poljoprivreda još uvek nije stala na noge. Uprkos povoljnoj klimi, Kuba je jedna od najneproduktivnijih zemalja u regionu. Privrednim gazdinstvima još uvek nedostaju poljoprivredne mašine, đubrivo, seme kao i benzin. Zbog svega navedenog, Kuba mora da uvozi čak oko 70 odsto hrane.

Međutim, i ova zemlja nečeg ipak ima napretek – a to je duvan. Primera radi, ako od Havane krenete u pravcu jugozapada, krajolik postaje sve brdovitiji i zeleniji. Ovde ćete naići i na mesto Vinales, okruženo poljima na kojima raste duvan.

Duvan iz Vinalesa

Na jednom od polja stoji natpis 'El Mulo' (krtica). Iz ovog imena, krije se Benito Kamejo, najveći proizvođač duvana u Vinalesu. “2014. će biti dobra godina. U aprilu je žetva, 50.000 biljaka će ove godine dati oko 3.000 kilograma listova duvana“, kaže on. Deset odsto on će zadržati za sebe, a 90 odsto će morati da proda državi i to po fiksnoj ceni od 1.700 pezosa za 50 kg, što je nešto više od 50 evra. Ali uprkos ovako maloj zaradi, on se ipak trudi da proizvede što kvalitetniji duvan. Jer kako kaže, što je duvan kvalitetniji, utoliko se povećava i novčani bonus.

Kuba Landwirtschaft Tabak
Foto: Grit Hofmann

Duvan je osim ruma, najveći izvozni hit Kube. U državnim fabrikama, on se prerađuje u cigare. One se pak sve više izvoze u Kinu, ali veliki deo u Evropu. To Kubi donosi devize, a Benitu posete turista, koji žele da vide proizvodnju kubanskih cigara na licu mesta.

Tako je i danas. Beli autobus parkira se u dvorištu. Dvadesetak nemačkih gostiju ulazi u proizvodni pogon i sa interesovanjem i čuđenjem prate kako Benito vešto savija duvan i pravi cigaru. Benitova supruga, turiste poslužuje kafom. I na kraju, ko želi, ovde može da ostavi napojnicu. Ona je Benitu naravno itekako dobro došla budući da je reč o konvertibilnim pezosima. Benito svoju mesečnu platu prima u kubanskim pezosima, kojim osim pirinča, šećera i testenine, ne može da kupi ništa. Skupe delove za mašine, koji su mu preko potrebni, može da nabavi samo za konvertibilne pezose i to naravno iz inostranstva.

Hitno potrebne refome

Kuba je naime još uvek zemlja u kojoj postoje dve paralelne valute. Ali ovaj princip bi uskoro trebalo da bude ukinut. Raul Kastro, brat obolelog Fidela Kastra, na Kubi želi da sprovede takozvanu “aktuelizaciju”. U to se ubrajaju i reforme poljoprivrede. Oko dva miliona hektara obradive površine trebalo bi ponovo da zasijaju. Tako bi zemlja mogla da postane nezavisnija od uvoza, koji godišnje guta 1,7 milijarde američkih dolara. Umesto velikih državnih zadruga, poljoprivrednici sada mogu da se udružuju u male zadruge. Oni će svoje proizvode ubuduće moći da prodaju hotelima i to direktno, bez posrednika. Mnogi od njih to još ne mogu da realizuju jer im nedostaju osnovna znanja o proizvodnji kao i o prodaji.

Što se Antonija tiče, on ne mora da se brine za prodaju svoje salate. Svoje povrće on će ljudima iz susedstva uvek moći brzo da proda. Uređaj za zalevanje ili navodnjavanje bi mu, kako kaže, olakšao život. Ali, previše je skup. Morao bi ga naruči iz inostranstva i plati konvertibilnim pezosima kojim nema pristup, budući da prodaje „samo salatu“ a ne cigare. I sve dok se okolnosti ne promene, osim u bašti, Antonio će za život morati da zarađuje, radeći i kao noćni čuvar u jednom staračkom domu.

Kuba Landwirtschaft Stadtgärtner
Foto: Stefanie Schmidt

Autor: Grit Hofmann / jr
Redakcija: Jakov Leon