1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kuda iz Gvantanama?

N. Verkhojzer/V. Čolić8. april 2009.

Dva Sirijca koji se nalaze u zatvoru u američkoj bazi Gvantanamo izrazila želju da posle oslobađanja dođu u Nemačku. Njihova američka advokatica Pardis Kebriaj je prenela njihovu želju nemačkoj vladi.

https://p.dw.com/p/HSoa
Navodno, sve u redu: Novinari u bazi GvantanamoFoto: picture-alliance/ dpa

Sirijac Muhamed Kan Tuman imao je 17 godina kada je zajedno sa ocem uhapšen u Pakistanu i kasnije predat Amerikancima. Od 2002. obojica su zatvorenici u logoru Gvantanamo i žele samo jedno - napolje i onda u Nemačku. Njihova advokatica Pardis Kebriaj kaže:

Nemačka je za njih sigurno mesto. To je zemlja sa infrastrukturom koja će im pružiti pomoć. Na primer, kroz negu za žrtve mučenja. U Nemačkoj žive i Sirijci od kojih mogu dobiti emotivnu i moralnu podršku. Zbog toga smatramo da je Nemačka podesna zemlja.“

Sedam godina u zatvoru

Dva Sirijca pripadaju grupi od 60 zatočenika iz Gvantanama koji nisu želeli da se vrate u domovinu, jer strahuju da bi tamo ponovo mogli da budu mučeni. Kebriaj kaže:

„Uvereni smo da su oni mučeni u Pakistanu, u Kandaharu u Avganistanu i u Gvantanamu i to primenom specifičnih metoda u saslušanju, o kojima smo mnogo slušali poslednjih godina. Sedam godina su proveli u zatvoru a da protiv njih nije podignuta optužnica.“

Advokatica često iz Njujorka, gde radi za Organizaciju za ljudska prava „Centar za konstituciono pravo“, putuje u Gvantanamo. Tamo sa klijentima može da razgovara samo uz video kamere i snimanje na traku. Sva njena pisma i dokumente koje donosi u Gvantanamo kontroliše vojska. Čak i ona sama mora da se podvrgne kontroli kako bi dobila uvid u akte i kaže:

„Videla sam tajne akte mojih klijenata. Na žalost, ne smem da govorim o sadržaju, jer to zabranjuje američka vlada. Ali, kada bih smela da govorim, onda bih mogla da kažem da postoje izuzetno jaki dokazi o njihovoj nevinosti.“

Čudna provera

Muhamed Kan Tumani je bio odvojen od oca - u izolaciji, kaže advokatica. Zbog toga se njegovo psihičko stanje stalno pogoršavalo:

Poslednje dve godine bio je u delu logora sa najvećim ograničenjima, u kampu 6. To je zatvor sa visokom bezbednošću, gde su zatvorenici u veoma malim ćelijama bez prozora, prirodnog svetla ili vazduha. Provodio je najmanje 20 sati dnevno u ovoj ćeliji.“

Naposredno nakon stupanja na dužnost američki predsednik Obama je naredio da se preispitaju uslovi u Gvantamu. Rezultat provere: uslovi su humani i ne prekoračuju odredbe Ženevske konvencije! Organizacije za ljudska prava stvar vide drugačije: tretman zatvorenika je i dalje nehuman i nije u skladu sa pravilima Ženevske konvencije. Izolacioni zatvor još postoji, zatvorenici se i dalje zlostavljaju. Zbog toga imamo ozbiljan problem sa rezultatima ove provere, kaže Kebriaj.