1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Lepota – nekad i sad

2. april 2013.

Mi mislimo da znamo, što je lepo, a što je ružno. Znamo li zaista? Ideal lepote se menjao kroz prošlost i izložba u Frankfurtu pokušala je da pokaže koliko se to menjalo tokom istorije.

https://p.dw.com/p/188Eq
Foto: picture alliance/akg-images

Punačke dame sa naslovne fotografije bi danas mogle samo da sanjaju da će naći posao kao model u nekom modnom časopisu. Ipak, za Petera Paula Rubensa su baš to bile „Tri Gracije“ i simbol lepote i ljupkosti.

Šta je zapravo lepota? Tim pitanjem bavili su se mislioci još od antičkih vremena, a izložba „Lepota i revolucija“ u galeriji Štedel u Frankfurtu je na tragu ideala lepote u klasičnom i romantičnom dobu. Jer umetnost se oduvek bavila definicijom lepote koja se neprestano menjala.

Ideal muškarca antike se „vratio“ u naše doba, ali kod ženskih figura, one će se dopasti samo onima koji vole „nešto punije“
Ideal muškarca antike se „vratio“ u naše doba, ali kod ženskih figura, one će se dopasti samo onima koji vole „nešto punije“Foto: Norbert Miguletz

Umetnički kritičar Hano Rautenberg smatra da je bilo i obrnuto: nije samo umetnost pratila ideal lepote, nego je i „vekovima umetnost bila autoritet u pitanju lepote“. On je to pisao o prethodnoj izložbi u Karlsrueu koji se bavila kultom lepote u savremenoj umetnosti i smatra da su baš takva umetnička dela „uticala na naša predubeđenja ženstvenosti i muškosti“ koju smatramo lepom.

Priroda nije dovoljno dobra

Izložba u Frankfurtu se usredsredila na period klasicizma i romantizma u Nemačkoj. „Još uvek je reč o potrazi za idealom. Zapravo, već i sam taj pojam je problematičan. On znači da nam je potrebno malo – ili malo više od onoga što nam je dala sama priroda“, objašnjava Eva Mongi-Folmer, kustoskinja izložbe „Lepota i revolucija“. „A zadovoljstvo sa prirodnim stanjem još uvek nije postala norma, nego se nastavlja potraga za idealom.“

Mogućnosti ima mnogo, baš koliko i razlika među svima nama. U antičko doba, vrhunac lepote bila je atletska figura. To se može videti na skulpturama stare Grčke i Rima, a dovoljno je upaliti televizor ili otvoriti neki časopis da bi se videlo kako je taj ideal uveliko oživeo i u današnje doba – bar kada je reč o muškarcima. Antičke figure ženskog tela bi danas pre smatrali – debeljucama.

U doba klasicizma i renesanse, umetnici su se „vratili“ mišićavim idealima...
U doba klasicizma i renesanse, umetnici su se „vratili“ mišićavim idealima...Foto: Daniel Sohier

Ali sve se to stalno menjalo, pogotovo pojam o tome šta se smatralo „mršavim“ i „buckastim“. To se menjalo i u srednjem veku i onda opet, između renesanse i baroka. Tek su se u periodu klasicizma i romantike, kao što se vidi na izložbi u Frankfurtu, umetnici vratili idealima antike.

Od filozofa do stručnjaka za marketing

U dvadesetom veku su pak i ti ideali lepote presušili, sve do toga da postanu sumnjivi ili čak kič, pre dekoracija nego umetnost. Ipak, sama težnja idealu je ostala, tvrdi Rautenberg: „Ma koliko se mi pretvarali da smo slobodni i da sami o sebi odlučujemo, u stvarnosti još uvek slijedimo naše duboke instinkte ljepote.“

...a ti antički ideali su se provukli sve do današnjeg doba.
...a ti antički ideali su se provukli sve do današnjeg doba.Foto: picture-alliance/akg-images

Jer danas se pojmom lepote ne bavi samo umetnost i o njoj raspravljaju filozofi, nego pre svih industrija, a o njoj raspravljaju stručnjaci za tržište. Od toga živi svet tekstila, kozmetike, pa sve do estetske hirurgije, a izložba „Lepota i revolucija“ (otvorena do 26. maja) možda može da nam pomogne da razumemo koliko su i naši napori da skinemo koji kilogram i šminka koju smo kupili, povezani i sa istorijom umetnosti.

Autori: Joahen Kirten / Anđelko Šubić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković