1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Mađarska ograda kao TV-kulisa

Saša Bojić31. avgust 2015.

Nemačka štampa opširno piše o problemima izbeglica koje nastoje da se preko Mađarske domognu Nemačke ili Švedske. Reporteri su u kritičnim zonama, analitičari nastoje da osvetle problem iz što više uglova.

https://p.dw.com/p/1GOOI
Bildergalerie Flüchtlinge an der serbisch-ungarischen Grenze
Foto: Reuters/B. Szabo

List Berliner cajtung piše da „trenutno preko mađarske granice dnevno prelazi između 2.000 i 3.000 izbeglica – neki put i više. Oko 90 odsto njih to čini na pruzi između Segedina i Subotice. U blizini pruge je rupa u ogradi. Za nju zna i mađarska granična policija. Kada se pojavio jedna mađarska televizijska ekipa, odmah je došla jedna policijska patrola sa vučjacima i zatvorila rupu. Televizijska publika mora da veruje da mađarska policija ne pušta nikoga preko granice i da brani zemlju od onih koje je predsednik države Janoš Ader nedavno nazvao okupatorima. Svaki đak u Mađarskoj zna da je Budimpešta kapitulirala pod opsadom Turaka 1541. da bi posle toga vekovima pripadala Osmanlijskom carstvu. Ne: ovaj put okupatori – ponovo muslimani, pre svega izbeglice iz Sirije i Avganistana – neće uspeti. Tako glasi skrivena poruka. Kada je TV-ekipa otišla sa granice i policajci su se povukli. Oni znaju da izbeglice niko ne može da zadrži i da ograda funkcioniše samo na televiziji.“

„U Budimpešti se tokom vikenda raspoloženje uskomešalo“, prenosi dnevnik Di velt: „Na železničkoj stanici su migranti demonstrirali, i to dva puta istog dana, zato što vlasti ne rade preko vikenda pa se ne bave njima. Demonstranti su stisnutih pesnica uzvikivali: Pustite nas da idemo! i Dojčland! Posle nekog vremena, policiji je uspelo da vrati razjarene migrante u tranzitnu zonu železničke stanice. Mađarska železnica je u subotu obustavila saobraćaj sa Srbijom preko Horgoša gde je, kako smatraju vlasti, bezbednost ugrožena zbog migranata. Direkcija železnice je saopštila da su izbeglice gađale vozove raznim predmetima. Ugroženi su pre svega sami migranti koji stižu u Mađarsku hodajući prugom.“

Šverc – unosan posao

List Frankfurter algemajne cajtung piše da krijumčari ljudi traže od putnika i po 12.000 evra za jednu vožnju od Sirije do Beča: „Gaze preko leševa. Krijumčarska mafija na Balkanu ima odlično organizovanu mrežu“. Sledi niz konkretnih brojki: „Šverc ljudi je unosan posao. Prema navodima istraživačke mreže Migrants fajls, krijumčari su u poslednjih 15 godina prošvercovali 1,2 miliona ljudi i na tome zaradili 16 milijardi evra, što je 13.000 evra po osobi. Austrijske vlasti su zahvaljujući saslušanjima takođe došle do nekih podataka. Onaj ko iz Srbije hoće u Austriju ili dalje na Zapad, plaća između 700 i 1.200 evra. Put iz Grčke košta od 3.000 do 5.000 evra, a iz Turske – 6.000 do 10.000 evra. Iz Sirije – 8.000 do 12.000 evra. Oni koji se odluče da se iz Libije brodom upute ka obalama Italije, za mesto na palubi plaćaju 6.000, a u potpalublju – 4.000 evra.“

„Jasno je da krijumčari nastoje da što više smanje sopstvene troškove, pa zato ima mnogo mrtvih na brodovima i u kamionima, kaže Ilijas Hacis, šef bečkog odeljenja Ujedinjenih nacija za borbu protiv droga i kriminala UNODC. Mnogi koji učestvuju u poslu dobro zarađuju, na primer, vozači kamiona. Džoel Milman, predstavnik Međunarodne organizacije za migraciju u Ženevi, kaže da svaki Sirijac za prevoz u hladnjači mora da plati oko 1.000 evra. Marže su ogromne. 70.000 evra je suma koja naveliko premašuje troškove za vozilo. Milman podseća i da na Balkanu često i vlasti uzimaju svoj deo.“

Saosećanje nije geografska kategorija

Magazin Frankfurter algemajne zontagscajtung je rešio da opomene i istočnoevropske zemlje da „ne smeju da se kriju“ od svih tih problema. Autor članka razmatra odgovornost tih zemalja u rešavanju problema na Jugu Evrope, odnosno „tamo gde danju i noću hiljade ljudi iz Afrike i sa Bliskog istoka pristižu u potrazi za zaštitom i boljim životom. Za Poljake i stanovnike baltičkih zemalja, ti događaji su daleko baš kao što su Italijanima daleke borbe oko Marijupolja. No, izbeglice bar mogu da vide na televiziji. U Estoniji, Letoniji i Litvaniji, u prva tri meseca ove godine azil je zatražilo tačno 275 ljudi. 275 njih od 184.000 koje su stigle u Evropu.“

„Evropi je potreban novi dil, potrebna joj je nova svest za sudbinu koju dele njene zemlje. To je poseban izazov za mlade nacionalne države. U njima gotovo da i nema ljudi iz drugih kulturnih krugova, na primer, muslimana. Džamije su retkost. Posebno su izraženi nacionalna svest, potreba za sopstvenim razgraničenjem i osećanje da su ljudi u tim zemljama dugo bili prikraćeni [...] Tolerancija može da se nauči, a saosećanje nije geografska kategorija. Radi se o evropskim vrednostima.“