1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Maloletnici na gubilištu

10. oktobar 2018.

Zbog primene Šerijatskog prava u Iranu se i dalje izvršavaju smrtne kazne čak i nad maloletnicima. Alternativa je novčana odšteta za porodicu žrtve, ali to se ne prihvata uvek.

https://p.dw.com/p/36Ira
Frankreich Iran Protest gegen den Besuch von Rohani
Foto: Reuters/C. Platiau

Ne dobijaju sva izvršena pogubljenja u Iranu zvaničnu potvrdu, kao na primer pogubljenje Zajnab Zekanvand. Smrtna kazna nad ovom 24-godišnjom Kurdkinjom izvršena je 2. oktobra u zapadnoiranskom gradu Urmiji. Zajnab je pre sedam godina navodno ubila svog supruga. Ona je tada na saslušanju dala izjavu koju je kasnije povukla. Naime, okrivila je svog devera da je nožem ubo njenog muža nju a više puta silovao.

Prema izveštaju Amnesti internešnala (AI), dever je obećao Zajnab Zekanvand da će biti pomilovana ukoliko sve prizna. Prema islamskom zakonu, moguće je da porodica žrtve pomiluje ubicu i zahteva materijalno obeštećenje. No, ukoliko je ovo obećanje dao, ono je prekršeno - porodica njenog supruga je insistirala na osveti i izvršenju smrtne kazne.

"Ne smemo sada da verujemo da je porodica žrtve odjednom srećna", kaže advokatkinja Masumah Tahmasebi iz Teherana u telefonskom razgovoru za DW. "Istina je da nisam bila umešana u slučaj Zajnab Zekanvand, ali poznajem druge porodice koje su donele takve odluke i zbog toga pate."

Teška borba protiv smrtne kazne u Iranu

Tahmasebi je jedna od retkih advokatkinja koja se brine o maloletnim osuđenicima na smrt; a tema smrtna kazna je veoma osjetljiva u Iranu. Najpoznatiji borci protiv smrtne kazne sede u zatvoru, kao i advokatkinja specijalizovana za ljudska prava, Nasrin Sotoudeh koja je dobitnica nagrade Saharov, ili pak Narges Mohamadi, zamenica direktorke iranskog Centra za ljudska prava.

Deutschland Proteste gegen Hinrichtung von Iranerin
Foto: picture-alliance/dpa/M. Villagran

Više od polovine svih smrtnih kazni koje su zabeležene 2017. u svetu izvršeno je u Iranu. Samo prošle godine - njih 507. Najmanje njih petoro je u trenutku pogubljenja bilo maloletno. Iran je jedina zemlja u svetu u kojoj je moguće na smrt osuditi i maloletnike. Kazna se doduše izvršava nakon što se napuni 18. godina, osim ako ne dođe do pomilovanja.

Pri tome je Iran potpisnik Deklaracije UN o pravima deteta, prema kojoj se svaka osoba ispod 18 godina starosti tretira kao - dete. Islamski zakon u Iranu to vidi drugačije. Jer, devojčice u Iranu već sa devet godina mogu biti pozvane na krivičnu odgovornost, a dečaci sa 15. Od tog uzrasta u Iranu deca već mogu legalno da stupaju u brak. 24 procenta brakova u toj zemlji sklapaju osobe koje još nisu napunile 18 godina. Zajnab, koja je pogubljena 2. oktobra, u brak je stupila sa 15 godina. Dve godine je živela zajedno sa svojim suprugom. Policija je izvestila da je suprug teško zlostavljao - i psihički i fizički. Tokom saslušanja nije imala advokata.

Osveta nije pravda

Već početkom godine je u severnoiranskom gradu Nosharu pogubljena Mahbubeh Mofidi, a i ovde je razlog bilo njeno rano stupanje u brak. Ona je navodno sa 16 godina zajedno sa svojim deverom ubila svog supruga, za kojeg je bila udata već sa 13. I njen život je nakon toga bio u rukama porodice njenog supruga, a ova se takođe odlučila za - osvetu.

To pak nema nikakve veze s pravdom, kazala je dobitnica Nobelove nagrade za mir Širin Ebadi. Ova pravnica i aktivistkinja za ljudska prava je u intervjuu za DW naglasila: "Osveta nije pravda. Kada neko u Iranu dobije pravo na poravnanje, to znači da ima pravo da odlučuje o slobodi i smrti drugog čoveka."

Advokatkinja Tahmasebi objašnjava da su i porodice ubijenih pod pritiskom jer je sve to zapravo nezakonito. "Ove porodice razmišljaju na tradicionalan način. Kada je suprug ubijen a njegova žena potvrdi da ima odnos sa deverom, onda je to za porodicu previše. Ona misli o svojoj časti, a nakon gubitka dragog člana porodice mora da donese odluku o životu i smrti druge osobe. To je odluka koja će je pratiti čitav život."

Diskretna transformacija iz smrtne u novčanu kaznu

Ova advokatkinja kaže kako izveštavanje o takvim slučajevima komplikuje potragu za za humanim rešenjem. Mnoge porodice ubijenih bi se, ukoliko bi dobile 'novčanu odštetu', odlučile protiv smrtne kazne.

Masumeh Tahmasebi je još uvek u stalnom kontaktu sa svojim klijentom Benjaminom Rasulijem. Benjamin je imao 16 godina kada je osuđen na smrtnu kaznu zbog toga što je navodno ubio svog prijatelja. Sa 'novcem za odštetu' advokatkinja je uspela da spreči izvršenje smrtne kazne. Ovaj, danas 27-godišnjak, trenutno radi u jednom frizerskom salonu u Teheranu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android