1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Međunarodna štampa o sukobu u J. Osetiji

10. avgust 2008.

Mišljenja komentatora podeljena su kada je reč o sukobu Gruzije i Rusije – tako varšavska „Gazeta viborča“ smatra da je pogrešio gruzijski predsednik, a „Vašington post“ kritikuje rusko rukovodstvo.

https://p.dw.com/p/Etn3
"Prilika koja se ne propušta": Putin i MedvedevFoto: AP

Britanski „Gardijan“ donosi komentar pod naslovom „Rat koji je Rusija htela“ i piše:

„Već mesecima posmatrači naslućuju da provokacije Moskve u Gruziji imaju za cilj izazivanje rata na Kavkazu. Sada se čini da je Rusija dobila što je htela…Gruzija predstavlja upravo ono što Moskva nije želela na svojoj granici: nezavisnu i sve više demokratsku zemlju. Moskva bi radije autokratskog vlastodržca kojim bi mogla da manipuliše“.

Sakašvilijeva greška

Sasvim je drugačiji komentar varšavskog lista „Gazeta viborča“:

„Odlukom da „oslobodi Južnu Osetiju“ ili, kako je rekao „ponovo uspostavi ustavni poredak“ gruzijski predsednik Sakašvili napravio je ogromnu grešku. Kao pre njega Slobodan Milošević, tako ni on nije shvatio da Gruzija može da bira samo između oproštaja od separatističkih republika Abhazije i Južne Osetije i raspada zemlje

zbog krvavih sukoba.

Konflikt um Südossetien Saakashvili besucht Militärkrankenhaus
Preračunao se? : M. Sakašvili u vojnoj bolniciFoto: picture-alliance/dpa

Verovatno je gruzijski predsednik lukavo računao sa tim da će u petak, na dan otvaranja Olimpijskih igara, Rusija ostati neutralna. Tu se pokazao naivnim, jer Moskva nikada ne bi propustila takvu priliku…Sakašvili, političar na koga računaju SAD i Poljska vrlo brzo platiće grešku“.

Gruzija, NATO i EU

List „Frankfurter algemajne cajtung“ komentariše:

„Posmatrano spolja teško je proceniti ko je odgovoran za najnoviju agresiju i šta je ko iskoristio kao izgovor. Očigledno gruzijsko rukovodstvo više nije želelo da čeka, očigledno su posrednički napori ostali bez rezultata i očigledno je Moskva potpirila lokalnu vatru, jer tako može da izvrši pritisak i kontroliše Gruziju. Pre svega, na taj način može da onemogući nameru gruzijskog rukovodstva da uvede zemlju u NATO (i EU)…Koji je način bolji od podgrevanja sukoba i suočavanja ionako strašljivih (zapadnih) saveznika sa mogućnošću sukoba sa Rusijom“?

Bečki „Kurir“ upozorava na posledice sukoba:

„Ukoliko uskoro ne bude uspostavljeno primirje iz 1992. godine preti balkanski scenario. Južna Osetija pre će se priključiti Rusiji, nego priznati suverenitet Gruzije“.

O mogućim reakcijama Zapada pariski „Figaro“ piše:

„Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili… računa na pomoć zapadnih zemalja. Međutim, to su iluzije. Teško da bi NATO rizikovao rat protiv Rusije kako bi spasao Gruziju…Sada bi EU pod francuskim predsedništvom ponovo morala preuzeti inicijativu kako bi se sprečilo nepopravljivo pogoršanje odnosa sa Moskvom“.

Kämpfe Südossetien russische Soldaten
Oružje ne rešava problem: Ruski vojnik u J. OsetijiFoto: AP

Ništa bez diplomatije

Komentator londonskog „Tajmsa“ smatra da samo diplomatija može da dovede do rešenja:

„U jednom od trenutaka smirenosti gruzijski predsednik Mihail Sakašvili ponudio je Južnoj Osetiji autonomiju u okvirima Gruzije. To mora biti osnova hitno potrebnih diplomatskih napora kako bi se obe strane vratile sa ivice provalije“.

„Vašington post“ piše o primerenoj reakciji Zapada i eventualnoj ulozi OUN:

„Pitanje je da li Rusija planira okupaciju cele Gruzije, mada ni to nije nezamislivo. Međutim, ruski cilj je u svakom slučaju ciničan: izazivanjem raspada zemlje želi da pokaže da je Gruzija suviše nestabilna za članstvo u NATO.

To je veliki izazov za Evropu i SAD. U idealnom slučaju angažovao bi se Savet bezbednosti i poslao mirovne snage koje bi zamenile ruske mirovnjake koji, zapravo, imaju ulogu okupacione sile…Ali, Rusi će to sprečiti ulaganjem veta. Zato SAD i njeni saveznici u NATO moraju da odrede cenu koju Moskva ima da plati ukoliko odmah ne promeni politiku“, piše „Vašington post“.