1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Mir i razboritost“

V. Spasovska (DW Komentar)18. februar 2008.

„Mir i razboritost“ – prva je uzdržana reakcija Berlina. Ministar spoljnih poslova Frank Valter Štajnmajer ima sve razloge da poziva na razumnost.

https://p.dw.com/p/D8ys
Tači, Krasnići i Sejdiu prilikom potpisivanja Deklaracije
Tači, Krasnići i Sejdiu prilikom potpisivanja DeklaracijeFoto: AP

Slavlje u Prištini ne bi smelo da skrene pažnju sa činjenice da nezavisnošću Kosova ni u kom slučaju nisu rešeni svi problemi na Balkanu.U stvari, sada mnogi - tek počinju.

Prvo, očekivanja gradjana Kosova da će sada naveliko uslediti strane investicije neće se tako brzo ispuniti. Naprotiv: eventualni ekonomski embargo Srbije mogao bi im svakodnevnicu učiniti još težom. Kosovo neće moći da se spase višegodišnje ekonomske agonije bez velikodušne pomoći Evropske unije. Međutim, imajući u vidu iskustva sa ranijom stranom pomoći, koja dostiže milijarde evra, nema razloga za prevelike nade da će ta pomoć dovesti do brzog oporavka. Još komplikovanije pitanje jeste da li će međunarodnoj zajednici uspeti da uspostavi istinski demokratsku državu koja će integrisati sve gradjane. Moguće je da 120 hiljada Srba na Kosovu, uz podršku Beograda, odbije saradnju sa vladom u Prištini i izgradi paralelnu strukturu vlasti. U najgorem slučaju moglo bi, kao na Severnom Kipru, biti uspostavljeno stanje „zamrznutog sukoba“. Za krhku koaliciju u Beogradu izjava o nezavisnosti Kosova novi je težak ispit. Najkasnije na lokalnim izborima u maju građani će se suočiti sa izborom puta u Evropsku uniju ili zbližavanja sa Rusijom. Sporni korak u kosovsku nezavisnost podstiče centrifugalne sile u susednim republikama, pre svega kada je reč o srpskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Zbog velikog pritiska medjunarodne zajednice bosanski Srbi teško da će formalno zatražiti nezavisnost ili priključenje Srbiji, ali pozivajući se na Kosovo stalno iznova testiraće mogućnosti blokade centralnih vlasti u Sarajevu. Imajući u vidu Bosnu, koja je već više od deset godina pod medjunarodnim nadzorom, jasno se vidi gde su granice „kontrolisane nezavisnosti“. Već se poluglasno postavljaju pitanja koliko dugo će kosovski Albanci prihvatati poluprotektorat Evropske unije. Izvesno ohrabrenje predstavlja prisustvo 16 hiljada vojnika NATO koji su u stanju da spreče veće sukobe.

Dvadeset sedmorici je jasno da je smirivanje Balkana divovski poduhvat. Tek kada i Kosovo i Srbija budu u Evropskoj uniji na Balkanu bi mogao dugoročno zavladati mir – ali do tog članstva još je dug put.