Moskvu opsedaju "gastarbajteri" iz Evrope
18. jul 2008."Ja sam prava ciganka. Živim pola u Moskvi, pola u Nemačkoj. Osim toga sam još polu Jermenka“, izjavljuje Helen Kurkijan dok se temperamentno kreće u ritmu muzike. Gastarbajterka – naziv je njenog nemačkog benda. Helen i njeni momci sviraju nemačko-ruske šansone i ciganski ska u moskovskom klubu Apšu u okviru promocije CD-a.
“Mi smo sada prvi put u studiju snimili CD, koji prodajemo i na koncertima. Sada možemo da se obratimo producentima ili sponzorima“.
Ništa bez znanja jezika
Moskva to omogućuje. Zahvaljujući nafti i milijardama od gasa - grad je pun novca. Zbog toga sve više mladih zapadnjaka kao Helen pokušava da pronađe sreću na Istoku. Prepreka je pre svega jezik. Ko nauči jezik može zaista uspeti u profesiji. Bez obzira da li je muzičar ili naučnik. No, gastarbajteri iz Evrope ne nailaze baš uvek na razumevanje.
“Kada su čuli da idem u Moskvu prijatelji su me pitali da li ima struje u tom milionskom gradu. Gledali su me kao da sam luda. Ali, istovremeno ima ljudi koji vide kako se Rusija razvija i kako se otvaraju razne mogućnosti. Naravno ima i zavisti.“
Glasno, neprijatno i nadasve energično
To je bilo 2001. godine. Anika Hening bila je pionir jednog novog trenda. Prvi posao pronašla je u projektnom birou u Moskvi. U međuvremenu, Anika radi kao menadžerka u više klubova.
“Svi koji dođu, na početku su fascinirani atmosferom u ovom brzom, glasnom i na momente neprijatnom gradu. Onda bivaju uvučeni i shvate da je reč o neverovatnoj energiji.“
Ne razumeju svi baš najbolje šta mladi zapadnjaci traže u Moskvi. I mladog švajcarca Matijasa Milera često pitaju zašto je napustio svoju zemlju: "Ono što doživljavam ovde sada ne bih mogao da doživim u Švajcarskoj“.
Matijas Miler je već četiri godine u Rusiji. On kaže da je reč o brzini. Zemlja se razvija i to se oseća svakog dana. Moskvi je potrebna radna snaga, i tu svi još uvek mogu sve da rade.