1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Moze li se predvideti rezultat fudbalske utakmice?

16. novembar 2006.

Svakom je to poznato: dal je reč o vremenu ili partiji bilijara, prognoze nikad nisu precizne. Tok stvari i njihova reakcija na nadražaje iz okruženja ne mogu se jasno utvrditi. Većina sistema iz prirode je kompleksna i nelinearna. Kako jedan takav sistem funkcioniše, može se dobro objasniti na primeru kolektivnih sportova. Poenta je da se shvati, kako pojedinačni igrači pružaju svi zajedno kvalitetnu ili manje kvalitetnu utakmicu.

https://p.dw.com/p/BAU4
Fudbal i nauka
Fudbal i naukaFoto: AP

Na terenu su dva puta po 11 igrača, zatim lopta, glavni i dvojica pomoćnih sudija. Tačno je da sveska o pravilima igre Nemačkog fudbalskog Saveza ima 94 stranice, ali pretpostavljamo da svako zna šta treba da čini. Uprkos tome, niko ne može pouzdano da predvidi kakav će biti krajnji rezultat. To je u skladu sa činjenicom da je pojedinac u pravom smislu te reči nepredvidiv. A zašto je to tako, objašnjava Klaus Majncer, profesor filozofije i teorije nauke na Univerzitetu u Augsburgu:

«Ne postoji kod svakog čoveka izjednačenost u pokretima, tako da bi mogli da uzmemo u obzir sve mogućnosti koje pojedinac poseduje. Jednostavno isti tip uopšte nije poznat.»

Matematički se to ne može objasniti, ali mogućnosti koje poseduje pojedinačni igrač odražavaju se direktno na doprinos cele ekipe. Napadač svetskog ranga može da ustane na levu nogu, nekom drugom smeta neravan teren, ili je odbrambeni igrač novi u timu. Znači pobeda ili poraz počinje i mnogo pre izlaska ekipe na teren. Kad sudija zviždukom da znak za početak, utakmica sledi sopstvenu dinamiku, koja se ne da predvideti ili iznuditi. Organizacija dolazi od nje same. Utakmica pomaže komunikaciju medju igračima, koči igru ili se stara za nerešeni rezultat. Profesor Majncer kaže:

«Kada je ekipa dobra, ponaša se na terenu kao celina. Tu dolazi do izražaja, ono što se u nelineranoj dinamici naziva

«parametar reda». Reč je o makroskopskoj veličini u kojoj se iskazuje timski duh. Pritom je odlučujuće: kolektivni duh se ne može ustrojiti niti propisati, već se mora sam organizovati.»

Fudbalska utakmica je jedna otvorena igra koja razmenjuje energiju, materije i informacije sa okruženjem. Ali taj sistem reaguje i na najmanje smetnje. Sve dok jedna ekipa dobro igra, postiže golove, ne pravi oštre prekršaje, a glavni sudija korektno sudi, sistem balansira izmedju reda i haosa. Jedino se tu gledaoci dosadjuju. Ali igra je ipak dinamična: pojedinačne situacije, duel, aut, faul, slobodni udarac ili pogrešno dodavanje traju jako kratko i prelazi s jedne na drugu su užasno skloni nezgodama. Posebno kada se dugo ne postigne go, kaže Klaus Majncer:

«Kada dva tima osciliraju odnosno kada su izjednačeni po kvalitetu, onda golovi čas padaju čas ne, i tu je reč o nestabilnoj situaciji.»

Nestabilni sistemi su visoko osetljivi. O što boli kada se desi klizeći start, iz tog prekršaja nastane bes, iz besa tuča, a onda glavni sudija pokaže crveni karton. Pritom faul uopšte nije bio nameran, već se radilo o običnom duelu. U nekoj drugoj utakmici bi igrač verovatno ignorisao klizeći start. Ali ovde se on dogodio i situacija se zaoštrila. Tu ni ubedjivanje ne pomaže, a tim ne uspeva da se stabilizuje. Profesor Majncer kaže:

«Tada se dešava nešto odlučujuće: jednom timu polazi za rukom da postigne pogodak. Ta slučajnost je samo lokalni deo dešavanja. Go pada i tada nastupa globalno dešavanje, moral se urušava, čovek oseća kako parametar reda iznenada nestaje, ljudi su dezorjentisani i onda se čitav sistem raspada.»

Ne dešava se da bolji tim pobedi, već onaj koji se slučajno nadje na pravom mestu u pravo vreme. Go, pa još ako je nezaslužen, može da izazove lančana dešavanja, koja se pak tako nameste da se čitav red raspadne. Tada se na terenu niko ne može zaustaviti. Ni sami navijači. Znači eskalacija se može izbeći samo ako se na vreme suzbija. Kada haos jednom izbije, suviše je kasno za krizni menadžment.