1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Mrzimo Jugoslaviju, danke Dojčland!“

10. septembar 2010.

Priča Roma iz Novog Pazara slična je pričama svih Roma koji su prisilno vraćeni sa Zapada na Istok. Oni vraćeni iz Nemačke tu zemlju smatraju svojom domovinom. Mnogi čak i ne govore srpski i ne osećaju se kao kod kuće.

https://p.dw.com/p/P8sk
Nemačku smatraju svojom domovinom
Nemačku smatraju svojom domovinomFoto: AP

Novi Pazar je gradić u kome se vidi uređenost: ulice su dobro održavane, ima jedna gimnazija, postoje brojni sportski klubovi. Atmosfera jeste prijatna, ali ne za svakoga. „Nemačka je bila moja domovina. Ovde život nije tako dobar kao tamo. Nema vode za piće, čovek ne može da se istušira. Život ovde nije nikakav. U školu – ne idemo. Mi mrzimo Jugoslaviju, to nije naša domovina. Ovde je život za nas previše haotičan. Mnogi to nisu mogli da podnesu“, kaže jedna učenica – Romkinja.

U Novom Pazaru postoji jedno romsko naselje i nije ga lako naći. Skriveno je ispod okuke jednog brdskog puta na izlazu iz grada. To je favela od dasaka, bez struje i sa jednom jedinom pumpom za vodu. Tu žive Romi koji su pre više godina prisilno vraćeni iz Nemačke, među njima i mnogo dece. U osnovnoj školi u Novom Pazaru, intenzivirana je nastava srpskog jezika za decu koja su sa roditeljima dugo boravila u inostranstvu. „Problem su svedočanstva, jer smo mi Cigani. Guraju nas i viču: ‘Gledaj ove Cigane, šta tražite ovde’. Tamo više ne smemo da idemo.“

Stalno isti problemi. Mnogi ne mogu da izađu na kraj sa lokalnom administracijom, mnogi se osećaju odbačenim – iako je gradska uprava nedavno angažovala ombudsmana koji želi da uspostavi poverenje na obe strane. „To je veliki problem za decu“, kaže nam jedan od povratnika i nastavlja: „Deca ne znaju ništa. Ne znaju ovaj jezik, osećaju se kao Nemci. Deca koja su prisilno vraćena iz Nemačke, ovde nemaju budućnost. Moramo da sakupljamo ulično đubre.“

Srbija još nema pristup fondovima

Ne misle tako svi novopazarski Romi. Neki su se nastanili u samom gradu, dobili posao, izašli iz vrzinog kola izolacije i depresije. Jedan od njih je zahvalan privremenoj domovini: „Moram da kažem: Danke, Dojčland! Bio sam tamo deset godina. Bilo je to divno vreme. Pomogli su mojoj porodici, meni takođe.“

Ovaj sagovornik sada profitira od programa pomoći za Rome Evropske unije. Od 27 zemalja EU, njih 12 je pokrenulo takve programe. Od toga sada nešto ima i Srbija. Ali, za razliku od Rumunije, Bugarske, Slovenije i Češke, koje su članice EU, Srbija još ne može da koristi novac iz regionalnih razvojnih fondova, novac sa kojim bi mogla da ukloni favele i pomogne Romima gradnjom stanova.

Autori: Andreas Majer-Fajst / Saša Bojić

Odg. urednik: Nemanja Rujević