1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Muškarače sa pivskim stomakom

Zole Hilzevig 19. oktobar 2008.

Pre tačno sto godina žene su postale brucoši na Pruskom univerzitetu. Na ta stara, ali i ova moderna vremena, puna klišea o emancipovanim ženama podseća izložba karikatura u Bonu pod nazivom "Kad žensko studira".

https://p.dw.com/p/FcuB
Žena koja studira mora da je ružna!Foto: Christoph & Friends

Glupače sa radoznalim očima, muškarače, prćasti nosevi, neobične grimase. Sve to mami posmatrače na smeh. Reč je o karikaturama studentkinja, profesorki, doktorantkinja, koje većinom potiču s početka 20. veka. To je vreme u kojem su žene sve jače osvajale muški domen, univerzitete. One su zahtevale ravnopravnost, kaže Ursula Metih, opunomoćenica za ravnopravnost na Bonskom univerzitetu.

"Pre nego što su žene imale pravo da se upišu na univerzitet, one su mogle da pohađaju predavanja samo kao gošće. Međutim, nisu mogle da polažu ispite ni da diplomiraju, što bi im kasnije koristilo u profesionalnom životu."

Ambiciozne žene su neženstvene

Erschöpfte Frau im Büro
Studentkinje je društvo ismejavalo.Foto: picture-alliance / Lehtikuva / Hehkuva

Žene kao ravnopravne studentkinje ili čak profesorke? Njih društvo ismejava. Na karikaturama se ambiciozne žene predstavljaju kao neženstvene. Istoričarka umetnosti Martina Potek objašnjava jednu karikaturu:

"Primer stare karikature jeste ovaj anonimni drvorez iz 1877. godine iz humorističkog časopisa pod nazivom "Leteći listovi". U njemu postoji crtež sa naslovom 'Još jedan podvig budućnosti za dame od nauke'. Prikazuje ženu, ćelavu, sa naočarima, kao pravu rugobu sa knjigom ispod miške na kojoj stoji 'Kritika profesor'. Tada je vrlo ukorenjena bila predrasuda studiraju samo one žene koje su toliko ružne da ih neće nijedan muškarac."

Studije nisu za žene

Model Franziska Knuppe
"Ona ne mora da studira, može lako da nađe dobru priliku".Foto: AP

Drugi popularan kliše - slatka glupačica iz dobre kuće. Za nju su studije sasvim šik, ali u suštini ne kapira šta uopšte znači studirati.

"Jedna karikatura prikazuje studentkinje iz dobre porodice odevene u strogu garderobu. Šetaju parkom i jedna od njih kaže: ne želim da studiram prava. Ne bih mogla ceo život sebe da gledam u crnoj odori."

Ženama se prebacuje da, s jedne strane suviše, a s druge premalo, obraćaju pažnju na njihov izgled. Ali poruka je jasna: studije nisu za žene. Tokom Drugog svetskog rata karikaturisti se ne interesuju za temu "učenih žena". Ali to interesovanje ponovo oživljava 50-ih i 60-ih godina, paralelno sa jačanjem ženskog pokreta.

"Crtež Gerharda Rosmana iz 1962. godine prikazuje mladu ženu koja odgovara tadašnjem tipu samouverene studentkinje, kratke kose, sa naočarima, androgenog izgleda. 'Da li je poznajete?' naslov je karikature, ispod koje već stoji odgovor: ujutru pokazuje želju, uveče hoće kamilicu, neutralnog pola, studentkinja prava".

Idu li deca i karijera zajedno

Iako se još uvek oseća netrpeljivost prema inteligentnim ženama, imidž žene se u društvu drastično menja, što se odražava i na karikature. Androgena, ispijena žena akademičar sve manje je žrtva ismevanja. Zato se sve više ističu teškoće sa kojima je suočena moderna žena:

"Sada imamo sasvim nove karikature mladih žena. Jedna prikazuje naučnicu u visokoj trudnoći, koja stoji pred univerzitetom, i drži nakrivljenu tablu sa natpisom "karijera".

Karikatura Renate Alf ukazuje na nemogućnost da se uskladi karijera i porodica. Još uvek je čest slučaj da žene, najkasnije kad dobiju prvo dete, moraju da se oproste od profesionalnog uspeha. Često je nemoguće uskladiti posao s porodičnim obavezama. Uz to je akademski put mnogo teži za žene. Na Univerzitetu u Bonu danas su oko 10 odsto profesora - žene. Da li će se to u budućnosti promeniti? Razloga za nadanje ima. Jer na nemačkim univerzitetima studentkinje su na nekim smerovima daleko brojnije od muškaraca. A da li će se promena odraziti i na vodeće pozicije? I da li će profesorke u budućnosti biti svakodnevica, i neće više osvanjivati na karikature?