1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Multietnička Vojvodina - šansa za Evropu?

Filip Slavković27. januar 2009.

Potvrđivanje Statuta Vojvodine u Skupštini Srbije i dalje izaziva nedoumice na relaciji Beograd - Novi Sad. Kakva je danas situaciji u pokrajini sa oko 2 miliona stanovnika koju mnogi vide kao motor Srbije na putu ka EU.

https://p.dw.com/p/GgxK
Glavni grad Vojvodine - Novi Sad
Glavni grad Vojvodine - Novi SadFoto: DW / Dinko Gruhonjic

U nedeljama nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, u Vojvodini je bilo oko 200 napada na građane albanske nacionalnosti i njihovu imovinu. To ne ide u prilog imidžu Vojvodine, koja se ponosno predstavlja kao regija sa tridesetak različitih naroda i mnogobrojnih religijskih grupa.

Glavni grad Vojvodine, Novi Sad, je do pre 90 godina pripadao Austro-Ugarskoj monarhiji. Trenutno se u centru Novog Sada renovira sedište autonomne vlade – velike i stare zgrade sa mnogim elegantnim elementima. U jednoj od ogromnih kancelarija sedi Ana Tomanova-Makanova, vice-premijerka Vojvodine i jedna od 60.000 Slovaka u Pokrajini.

„Mi Slovaci smo integrisana manjina. Lojalni smo državi Srbiji, jer smo njeni građani. Ipak, koristimo naše pravo da budemo drugačiji i da negujemo naš jezik i kulturu. Asimilacija je možda neizbežna, ali nadam se da će se ona usporiti, kako bi četvorovekovnu multietničku sliku Vojvodine održali i u budućnosti.“

Vojvodina - pokrajina u Srbiji sa oko 2 miliona stanovnika
Vojvodina - pokrajina u Srbiji sa oko 2 miliona stanovnikaFoto: Filip Slavkovic

Školovanje na maternjem jeziku

Nacionalna šarolikost ima mnogo prednosti. Mnoge slovačke firme interesuju se za Vojvodinu, pre svega za Vojvođane slovačkog porekla. Jezik je najvažniji deo bogatog kulturnog nasleđa Pokrajine. Mogućnost školovanja na maternjem jeziku u Vojvodini je zagarantovana zakonom.

Manjine čine trećinu ukupnog stanovništva. U gimnazijama i na fakultetima nastava se odvija na više jezika. Međutim, po tvrdnjama vojvođanskog ombudsmana, Zoltana Gabora, nije za sve građane jednostavno da ostvare svoja manjinska prava.

„Da bi se školovanje na nekom od jezika manjina sprovelo u delo, nije dovoljna samo učionica. Potrebni su pre svega stručni prosvetni radnici. Njih nema dovoljno, tako da se u mnogim stručnim predmetima nastava odvija na srpskom.“

Mladi Rumuni dobijaju školske udžbenike iz susedne Rumunije. Rusinska manjina nema svoju matičnu državu. Zato su Rusini upućeni na institucije Srbije. Problem međutim nastaje, kada državni službenici izraze nerazumevanje za to, da su i Rusinima potrebni posebni udžbenici, iako je rusinski jezik vrlo sličan slovačkom.