1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Mumificirani leševi na prodaju

20. oktobar 2010.

Gunter fon Hagens je stekao svetsku slavu izložbama leševa sa odranom kožom i mumificiranih plastinatom koji je sam patentirao, tako da se vide krvotok, organi, mišićno tkivo. Sad to može i da se kupi…

https://p.dw.com/p/PiWJ
Eksponat Guntera fon Hagensa, nekada živ čovekFoto: AP

Posle hiljada eksponata, hiljada ljudskih leševa u najrazličitijim pozama, dok igraju šah, gledaju televiziju, vode ljubav, posle svih mogućih varijacija koje uključuju i izlaganje supertankih preseka organizama, na primer, poprečnog preseka čoveka u visini želuca, kriški ljudskog tkiva debelih samo nekoliko milimetara, posle svih protesta koji uvek prate njegove izložbe, ali i rekorda po broju posetilaca koji čekaju i po 12 sati da bi dobili kartu i vide ove eksponate, Fon Hagens je rešio da svoja umetnička dela počne i da prodaje preko interneta, piše Zidojče cajtung.

Ljudski plastinat čitavog tela, odnosno, mumificiran leš u željenoj pozi, košta 69.615 evra. U cenu su uključeni i porez na višak vrednosti i troškovi poštarine. Ako u kući ili radnji nemate toliko mesta možete da kupite samo torzo, on će vas koštati 56.644 evra, glava košta 22.015 evra, ženska zdelica košta 12.614 evra, ceo mozak – 4.165 evra. Doduše, da biste mogli da kupite ove eksponate morate biti lekar ili drukčije dokazati da su vam potrebni u istraživačke svrhe.

Ipak, u internet-šopu Guntera fon Hagensa postoji i rubrika „Lajfstajl“ u kojoj se nude i ukrasni predmeti i nakit, između ostalog, prstenje ili minđuše od polnog organa bika ili žirafe. Fon Hagens svakako neće imati problema sa nabavkom materijala: od pre nekoliko godina, na njegovu adresu svakodnevno stižu desetine pisama ljudi koji žele da mu zaveštaju svoje telo posle smrti.

Od svakodnevnih rizika do paranoje (i nazad)

Fußgänger
Postoji rizik prelaska uliceFoto: Bilderbox

Zidojče cajtung objavljuje i intervju sa Klausom Hajlmanom, istraživačem rizika. „Avionske nesreće, prirodne katastrofe, virusi. Svakog dana saznajemo i za neke nove rizike, bez mogućnosti da procenimo koliko su opasni“. Na opasku novinara da je mogao da ostane i kod kuće, uz telefon, umesto što je došao na zakazano mesto za intervju, Hajlman odgovara da to ne može tek tako da se tvrdi. Postoji rizik prelaska ulice, jer saobraćajne nesreće godišnje odnesu 4000 života. Ali, broj nesreća u kući sa smrtnim ishodom iznosi 7000 (!)…

Ovaj naučnik kaže da onaj ko proučava rizike ne postaje paranoičan, već postaje oprezniji i živi sigurnije. Objašnjava i zašto je prestao da puši, iako je ranije pušio bez prestanka: rizik da se tokom godinu dana pogine na ulici iznosi 1 prema 20.000, dok rizik da se umre od posledica pušenja iznosi 1 prema 250 – znači da jedan od 250 pušača ne preživi godinu. Prava opasnost, po mišljenju Klausa Hajlmana, krije se u psihičkom potiskivanju rizika, jer čovek, kaže, rizik ne procenjuje racionalno, već - emotivno.

Zašto u Nemačkoj nema referenduma?

Symbolbild Wahlen Wählen Wahl Ankreuzen Stimmabgabe
Kad će neki referendum?Foto: DW

A list Frankfurter algemajne cajtung se ozbiljno zamislio nad pitanjem: zašto u Nemačkoj gotovo da i nema referenduma? List iznosi rezultate jednog istraživanja prema kome je 65 odsto stanovništva ove zemlje ubeđeno da bi se kvalitet nemačke demokratije poboljšao kada bi građani o važnim pitanjima mogli da odlučuju na referendumima.

Samo 15 odsto ispitanih smatra da bi to imalo negativne posledice. Reč je o staroj dilemi i razlici između takozvane reprezentativne i direktne demokratije: želja za izražavanjem volje plebiscitom je odraz konstantnog opadanja poverenja u narodne zastupnike u parlamentu. Početkom devedesetih godina, još je 42 odsto Nemaca bilo ubeđeno da poslanici rade prevashodno u interesu naroda. Sredinom devedesetih, u to je verovalo još samo 32 odsto ispitanih; 2001. taj broj je spao na 25 procenata, a danas on iznosi samo 15 odsto.

Pripremio: Saša Bojić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković